Mito ili smrt, ili na španskom “plata o plomo” način je na koji je Pablo Eskobar držao cijelu Kolumbiju u šaci.
Radilo se o ultimatumu koji je postavio svakom policajcu ili bilo kome drugome koji mu je stao na put. U prevodu, mogli su birati hoće li učiniti ono što Pablo želi ili će primiti srebrni metak.
Osim kokaina, za uspjeh Pabla Eskobara zaslužni su odanost, nasilje i mito. Na tim temeljima je Eskobar gradio svoje carstvo – kartel Medelin, koji je u osamdesetim svaki dan samo u Sjedinjene Američke Države krijumčario 15 tona kokaina.
Većina se odlučila za “plomo”, vođstvo, i omogućila mladiću iz kolumbijskog gradića Rionegro da u svojim rukama drži 80 odsto svjetske trgovine kokaina. O nevjerovatnom životu najpoznatijeg i najbogatijeg dilera drogom na svijetu snimljena je “Netflixova” uspješa serija “Narcos”, koja je zaludjela svijet.
Danas, čak 24 godine nakon smrti CIA još uvijek traži njegove tajne zalihe, pa je lako zamisliti da je brak s takvim čovjekom zaista priča za sebe. Nezaustavljiv vodopad novca koji se slijeva, svi oko njega previše uplašeni da mu kažu ne na svaki njegov hir? Pa, i nije bilo baš tako.
Naime, dok serija “Narcos” možda predstvalja njegovu ženu Mario Viktoriju Henao kao odanu i proračunatu partnerku svom supurugu, potrebno je razlučiti stvarnost od fikcije.
Dok je Eskobar bio sin skromnog farmera i učiteljice, Marija “Tata Eskobar” zapravo potiče iz puno prestižnije porodice. Imala je samo 13 godina kad su se upoznali, a udala se sa 15.
Budući da je bila i punih 11 godina mlađa od Pabla, možete zamisliti koliko je njena porodica bila oduševljena cijelom pričom.
Pokušali su spriječiti da se viđaju, smatrajući ga previše priprostim za Mariju. Ali, ona je bila tvrdoglava i buntovna, a njene riječi zašto se udala kasnije je prepričao njihov sin:
“Zaljubila sam se u njegovu želju da pomaže drugim ljudima i njegovu empatiju za one u nevolji. Nas dvoje smo se vozili u siromašne krajeve i sanjarili o tome kako ćemo tamo graditi škole za siromašne. Od samog početka, on je uvijek bio džentlmen”.
Iz toga se da zaključiti kako Marija baš i nije bila upućena u planove kriminalnog osvajanja svijeta svog muža.
Iako je za pretpostavititi da su se voljeli, to ne znači da Pablo Eskobar nije žudio za užicima “sa strane”. I ne samo to, on je navodno imao nebrojene afere, najčešće s mnogo mlađim ženama. Među ljubavnicama kralja kokaina spominje se novinarka Virhina Valjeho, koja je s njim imala vezu koja je trajala pet godina, a hvalila je njegov šarm, harizmu, strast, ljubavničke sposobnosti, ali i njegovu okurtnost u svojim memoarima iz 2007. s naslovom “Loving Pablo, Hating Escobar”.
Iako je možda spavao na vrećama love, Eskobar je navodno imao i privatan avion samo u svrhu prevoza njegovih bilješki – čini se da ni jedan novac ovog svijeta ne kupuje slobodu.
Nakon Eskobarove smrti, Marija i njihova djeca pobjegli su u Buenos Ajres, bojeći se odmazde rivalskih narko kartela. Argentina im je dala azil i ona je promijenila svoje ime u Marija Isabel Santos Kabaljero. Prije toga, porodica je otputovala u Mozambik, a čak su i Vatikan molili za pomoć, ali bili su odbijeni.
Čak i s novim identitetom, život u Argentini nije bio jednostavan. Satima nakon što je javno otkrivena njihova prisutnost u toj zemlji 1999. godine, Marija i Huan Pablo su uhapšeni pod optužbama pranja novca. Ne želeći se odreći svog luksuznog života i, navodno, milijardu dolara koje su imali od poslova s narko kartelima, izvukli su se bez posljedica.
Detektivi su kasnije rekli da ih ne bi ni uhapsili tako rano da njihovi identiteti nisu bili razotkriveni. Marija je, s druge strane, tvrdila da je cijela istraga i hapšenje bilo politički motivisano.
Nakon cijele stvari s Argentinom, Marija je ostala neka vrsta misterije. Niko zapravo ne zna gdje je ona danas, što je za nju samu vjerovatno odlična stvar. Budući da oboje njene djece i dalje žive u Argentini, postoji dobra šansa da ona još uvijek živi tamo, pritajena, a možda i operisana.
Ali, postoje i neke tvrdnje da se ona pod drugim identitetom preselila u Sjevernu Karolinu, u SAD. Njeno zadnje pojavljivanje u javnosti bilo je u dokumentarcu iz 2009. godine “Sins of my father”, s kojim je Huan Pablo tražio iskupljenje za ponašanje svog oca.
Kažu da iza svakog moćnog muškarca stoji velika žena, ali budući da ona i 20 godina nakon njegove smrti živi pod pseudonimom, jasno je kako je Marija i cijela njena porodica platila ogromnu cijenu za kriminalan životni stil koji je Pablo odabrao.
Više od svega, Marijin život otkriva nam da biti žena gangstera nije nimalo toliko glamurozno koliko se da naslutiti kroz filmove, već se prije svodi na osvrtanje preko ramena i skrivanje cijelog života.