U Sudu BiH danas će biti nastavljeno suđenje Azri Bašić za ubistvo i zlostavljanje zarobljenih srpskih civila u Domu JNA u Derventi i na području sela Polje 1992. godine.
Na ročištu održanom 12. maja, svjedok Tužilaštva BiH Zagorka Kuzmanović rekla je da joj je suprug Mile, koji je bio zarobljen u Domu JNA u Derventi 24. aprila 1992. godine, ispričao da je Azra Bašić malim nožem presjekla grkljan Blagoju Đurašu.
Kuzmanovićeva je pred Sudom BiH rekla da je tokom zarobljeništva njen suprug najviše strahovao od Bašićeve, te objasnila da se sa suprugom vidjela tri mjeseca nakon zarobljavanja, kada joj je ispričao šta se dešavalo sa srpskim civilima iz naselja Čardak u Domu JNA u Derventi.
“Kada sam ga vidjela, na glavi je imao 28 povreda od noža, odsječen dio uha, odsječene prste na nogama. Najveći strah pretrpio je od Azre koja ga je udarila u polne organe i htjela da ga osuneti. U tom momentu neko je povikao `vojvoda` i ona je otišla do Đuraša. Suprug mi je rekao da ga je Azra ubila malim nožem, da mu je presjekla grkljan”, ispričala je Kuzmanovićeva.
Ona je potvrdila da je 25. aprila 1992. godine, nakon zarobljavanja u naselju Čardak, sa nekoliko žena zatvorena u potkrovlje jedne kuće u selu Polje, gdje su bile psihički maltretirane. Sutradan su odvedene u Dom JNA u Derventi gdje je u jednoj prostoriji vidjela mještane svog sela, a iza paravana “nikakve žene”, koje su na smjenu čuvala dva stražara.
Kuzmanovićeva je, između ostalog, rekla da je vidjela Bašićevu krvavih ruku, dodajući da se “kaubojski” ponašala.
Svjedok Tužilaštva Mirko Nožica, bivši predsjednik Opštinskog odbora SDP-a u Derventi, ispričao je da je u Derventi početkom aprila 1992. godine vladao haos, da su Srbi iz grada otišli u sela na srpsku teritoriju, a Hrvati i muslimani ostali u gradu.
“Ja sam ostao u svojoj kući do 4. maja, kada sam odveden u Dom JNA, a odatle u logor Rabić. Jedini razlog što sam zatvoren bio je što sam Srbin. Zarobio me komšija, vojni policajac Jasmin, koji je sa pripadnicima Riječke brigade patrolirao i pljačkao srpske kuće u gradu. Iz njihovih razgovora sam zaključio da su se svi plašili Azre Bašić, jedine žene koja se tada pojavila”, ispričao je Nožica.
Optuženu Bašićevu svjedok je upoznao prije zarobljavanja, kada je ona došla do kuće Luke Goluba kod kojeg je bio. Rekao je da je izgledala kao “normalna žena, a ne čudovište kako su je opisivali vojnici”.
“Luka i ja smo pili kafu, a kada je došla i nju smo ponudili, što je prihvatila. Tada joj je prišao Lukin pas i počeo da njuši njene pantalone na kojima je bilo tragova osušene krvi. `Njuši, njuši, to je krv četničkog vojvode, njega sam juče zaklala`, rekla je tada Azra, a ja sam stekao utisak da se time ponosi”, ispričao je Nožica.
On je dodao da je kasnije u logoru saznao da je zaklala njegovog kuma Blagoju Đuraša, sa kojim je nekada i radio.
Bivši ljekar u Domu zdravlja u Derventi Mirko Šaran rekao je da je nakon zarobljavanja 27. aprila 1992. godine odveden u Dom JNA, gdje je u maloj prostoriji sa ogledalima, uprskanoj krvlju vidio polugole iskasapljene i izmasakrirane ljude koje je kroz polumrak pregazio.
On je rekao da su mu ispričali kako je Azra iz Rijeke na svirep način ubila Blagoju Đuraša i kako je tukla i maltretirala ostale zarobljenike.
Azra Bašić je optužena da je kao pripadnik HVO-a od 26. aprila do početka maja 1992. godine u prostorijama Doma JNA u Derventi i na području sela Polje učestvovala u ubistvu, mučenju i nanošenju velikih patnji i povreda srpskim zarobljenicima.
Izvor: Srna