Pojedini mikrobiolozi u SAD-u tvrde da na daskama za sjeckanje koje koristimo u kuhinji ima 200 puta više fekalnih bakterija (poput Escherichie coli), nego na nekoj dasci zahoda. Razlog je zato, tvrde, što se zahodske daske dezinficiraju češće nego išta drugo u kući.
Objašnjavaju kako bakterije imaju poteškoća s preživljavanjem na suhoj, hladnoj, plastičnoj površini kakva je zahodska daska. I te bakterije ako ih i ima, moraju nekako naći put u tijelo. Morala bi postojati neka otvorena ranu na butinama. Ono što treba zabrinjavati su, dodaju, ruke. Nakon odlaska u toalet obavezno je prati ruke.
Ne samo mikrobiolozi, nego i ljekari tvrde da je paranoja o ovim pitanjima neutemeljena.
“Prije će se umrijeti od načina života, nezdrave hrane i nekretanja nego od prijenosa zaraze zbog zahodske daske”, tvrde mikrobiolozi.
David Ropeik, konsultant percepcije rizika, tvrdi kako je tu i psihološki faktor prisutan, a zove se averzija gubitka, to znači da ljudi više brinu o izbjegavanju gubitka nego o dobijanju nečega.
“Zamislite da uđete u zahod, WC papir stoji na podu, a na dasci se nalazi kap urina. Taj nas pogled suočava s gubitkom, u ovom slučaju, zdravlja. Kad se to dogodi, potencijalno loš ishod se emocionalno povećava pa strahujemo za zdravlje zbog zaraze i to nam je važnije nego isprazniti mjehur. Nije nam čak ni bitno kako su mali izgledi za dobijanje infekcije” objašnjava Ropeik.
Iracionalni strah od WC šolje je primjer toga kako se naši mozgovi temelje na emocijama kad percipiraju rizik.
Međutim, postoje i studije koje tvrde da je zaraza na javnom WC-u moguća.
Jedna studija je utvrdila kako salmonela može preživjeti u zahodima koje koriste zaraženi, čak i četiri sedmice nakon prestanka proljeva. Želučani virus se također može raširiti zahodskom daskom gdje su bolesni povraćali. Uzorci iz javnih zahoda su otkrili da je 3,3 posto bolničkih zahoda dom zlatnom stafilokoku.