Direktor Dokumentaciono-informacionog centra “Veritas” Savo Štrbac izjavio je da je u Hrvatskoj sve vrijeme otvorena “sezona lova” na Srbe i da se u četiri županijska suda nadležna za ratne zločine skoro svakodnevno sudi pripadnicima srpskog naroda.
Štrbac je naveo da nema sedmice da se u svakom od tih županijskih sudova ne sudi dvojici ili trojici Srba u dva do tri predmeta.
On je podsjetio da je na posljednjem spisku procesuiranih, koji je Hrvatska predala Srbiji, bilo 1.396 imena, te da je od toga oko 650 osuđenih, a oko 300 pod istragom.
Prije dvije godine, dodao je Štrbac, oboren je rekord sa 86 novih lica optuženih za ratne zločine tokom jedne godine u Hrvatskoj, dok je prošle godine bilo nešto manje, ali je godišnji prosjek u posljednjih deset godina 35 novooptuženih.
“Još ima dosta toga – ove godine, kao i prethodnih, uvijek je nekoliko desetina novih ljudi procesuirano tako što se otvori istraga, koja prerasta u optužnicu. To se stalno nešto radi, to je veoma dinamičan posao, sezona lova na Srbe je non-stop otvorena, nema lovostaja”, ocijenio je Štrbac.
Prema njegovim riječima, osim hiperproduktivnosti, hrvatsko pravosuđe odlikuje i jedinstven metod u vrednovanju iskaza svjedoka na suđenjima za ratne zločine, jer je praksa pokazala da ako i jedan jedini svjedok Hrvat da iskaz suprotan svjedocima odbrane Srbima, srpska svjedočenja će sud smatrati da nisu vjerodostojna.
Štrbac je objasnio da je tako, na primjer, osuđena medicinska sestra Zorana Banić, prvo na 15, pa na 10, a zatim na šest godina zatvora u slučaju “Škabrnja” iz novembra 1991. godine, jer je sud povjerovao baki Hrvatici, staroj oko 80 godina kojoj se učinilo da je vidjela Zoranu, a nije povjerovao svjedoku Srpkinji, koja je priznala da je bila na licu mjesta.
“Vojska i teritorijalci su izvlačili starije ljude, jer se pucalo na vojsku iz svake kuće /u Škabrnji/ i skupili četrdesetak starijih i djece. Jedna među njima od osamdesetak je rekla `Pa, zar ono nije naša Zorana? Ko bi rekao da će ona u četnike`”, ispričao je Štrbac.
On je dodao da je svjedok Nada Pupovac posvjedočila da je bila na licu mjesta, navela imena još dvije prisutne žene i naglasila da Zorana, koju je poznavao čitav kraj, jer je prije rata redovno dolazila i davala injekcije, nije bila u Škabrnji.
“Mi smo slali sliku druge žene, Jasne, koja je bila i koja liči na nju, ali badava – oni su je osudili. U slučaju `Škabrnja` osuđeno je mnogo ljudi. Zorana Banić izručena je iz Švajcarske i nije se protivila izručenju, jer nije imala veze sa zločinom…”, pojasnio je Štrbac.
Komentarišući nedavnu presudu Županijskog suda u Zagrebu kojom je, prema navodima zagrebačkog “Večernjeg lista”, petoro Srba osudio na ukupno 92 godine zatvora zbog navodnog ratnog zločina u Hrvatskoj Dubici, Štrbac kaže da je to slučaj koji se vodi “već sigurno” deset godina u odsustvu optuženih.
On je naveo kako ne sumnja da se slučaj dogodio, ali da u “Veritasu” ne znaju da li su ti ljudi ubijeni na opisani način i ko ih je ubio.
“Osuđeni su dali službenu odbranu, rekli da nemaju veze sa time, i badava je što je njih pet moglo imati svoje svjedoke, dovoljno je da neki svjedok kaže da je i on prošao golgotu, ali da su ga ipak pustili, pa da mu sud povjeruje”, istakao je Štrbac.
Kada je riječ o daljoj proceduri, Štrbac je naveo da Srbija svoje građane neće izručiti mimo njihove volje, ali smatra da je to samo do momenta kada uđe u EU.
“Prije nego što uđe u EU, moraće donijeti zakon o nalogu za hapšenje za cijelu Evropu, što je širi prostor od EU. Onda sve ide ubrzano”, rekao je Štrbac.
SRNA