Direktor Dokumentaciono-informativnog centra “Veritas” Savo Štrbac nazvao je oslobađanje pred hrvatskim sudom Јure Šimića bivšeg ratnog predsjednika Kriznog štaba grada Bjelovara, optužbi da je 1991. godine naredio egzekuciju tri oficira ЈNA, konstrukcijom kako bi se “njihov zaslužni branilac” oslobodio optužbe, i pored postojećih dokaza.
Štrbac je rekao da se nameće zaključak da su za Šimića, kao i za mnoge svoje zaslužne ljude za nezavisnu Hrvatsku u borbi protiv “mrskog neprijatelja”, koji su njihovi nacionalni heroji, junaci, tražili sudije koji će ih osloboditi i vještake, svjedoke i sud koji će dovesti do ovakve presude.
On je naglasio da tu nema ni “p” od poštenog suđenja i da je sve naštimano kako bi bila oslobađajuća presuda, koja nije prva takva u hrvatskom pravosuđu, te da bi jedan nepristrasni sud morao donijeti osuđujuću presudu i sasvim drugačije zaključke bi izveo i potvrdio optužnicu koju su pisali Hrvati, njihovo tužilaštvo.
Štrbac je istakao da “Veritas” raspolaže dokumentacijom i video-zapisima, da postoji cijeli dokumentarni film koji su Hrvati snimali, originalni snimci, gdje se vide leševi trojice oficira ЈNA – komandanta 265. mehanizovane brigade pukovnika Rajka Kovačevića, i njegovih pomoćnika potpukovnika Miljka Vasića i kapetana prve klase Dragiše Јovanovića.
– Postoje ljudi koji su zarobljeni, veliki broj je zarobljen jer su se svi predali. Ova trojici su bili na čelu tih koji su se predali, a koji su nekoliko dana branili tu kasarnu u Bjelovaru – rekao je Štrbac.
Komentarišući to što je Vrhovni sud Hrvatske potvrdio da Šimić “nije imao nikakvu ulogu u komandovanju akcijom oslobađanja kasarne, kao ni u komandovanju jedinicama”, kao i da su trojica oficira ЈNA umrla od posljedica eksplozivnih povreda, a ne ustrelnih hitaca, Štrbac je rekao da to nije tačno.
– To je sve, kako Hrvati rade, sve oni prilagode. Naći će oni i vještake koji će to potvrditi i svjedoke da Šimić nije komandovao. Međutim, on je bio ratni predsjednik Kriznog štaba Bjelovara, a predsjednik Kriznog štaba je u svakom mjestu i sa jedne i druge stane /i hrvatske i srpske/ u ratno vrijeme može da izdaje i bilo kakve komande – istakao je Štrbac.
Činjenica je, dodao je Štrbac, da postoje svjedoci, ljudi koji su se predali, koji su maltretirani po hrvatskim zatvorima, jedna grupa oficira i mnogo vojnika.
– Јa raspolažem njihovim izjavama, imamo tu dokumentaciju i video-zapise iz kojih se vidi da su njih trojica odvedeni malo dalje kad je prestala svaka pucnjava. Kakva crna eksplozija? Kad su ušli /Hrvati/ na čelu sa Šimićem, njih trojica su odvedena malo dalje. On, ili neko po njegovom naređenju, upucali su te ljude. Na snimcima se vide ubijeni, leže, nema eksplozije – istakao je Štrbac.
On je rekao da su sutradan, po Šimićevom naređenju dolazili /hrvatski/ građani i mokrili po mrtvim tijelima trojice oficira ЈNA i da su to činjenice, to svjedoče očevici, samo njih niko nije pozivao na ovo suđenje, nego su pozivali svoje svjedoke.
Štrbac je podsjetio da je ovaj predmet izmješten iz bjelovarskog suda u županijski sud u Rijeku navodno, kako kaže, zbog objektivnosti, dodajući da se vidi kako se to završilo.
– I tamo su našli neku sudiju koja je otprilike navela da nema dokaza da su ubijeni kako je u optužnici pisalo da su ubijeni streljačkim oružjem. Čak se pominje sedam vještaka, pa su oni utvrdili da su ubijeni od eksplozivnih povreda, a to znači da su bacane granate i mine i da su stradali od toga, a ne da ih je neko izveo iz kolone zarobljenika i upucao iz pištolja ili puške – rekao je Štrbac.
On je istakao da su su se Hrvati trudili nešto da sude da bi udovoljili međunarodnoj zajednici jer su dokazi o tom zločinu otišli među prvima, čim je formiran Haški tribunal.
– Јa imam to i u arhivi. Sve što je porodica ubijenog Јovanovića slala tamo, sa izjavama svjedoka očevidaca i taj dokumentarni izvorni film, to je par časova snimka. Cijeli taj dan borbe, ulazak vojske i njihova tijela – rekao je Štrbac.
On je podsjetio da je suđenje Šimiću započelo 2010. godine hapšenjem Šimića i njegovih saradnika, pa pošto se u sudu u Bjelovaru ništa nije dešavalo, predmet je premješten u Županijski sud u Rijeci, kao nepristrasniji sud.
– Bila bi velika sramota da svoje heroje proglase krivim i osude, i to za ratni zločin nad tom, za njih `mrskom vojskom`, kao što je ЈNA – dodao je Štrbac.
Vrhovni sud Hrvatske pravosnažno je oslobodio Јuru Šimića, bivšeg ratnog predsjednika Kriznog štaba grada Bjelovara, optužbi da je 1991. godine naredio egzekuciju tri oficira ЈNA.
Ovim je odbijena žalba državnog tužilaštva i potvrđena presuda Županijskog suda u Rijeci od 2. oktobra 2019. godine.
Vrhovni sud je tokom odlučivanja o žalbi državnog tužilaštva utvrdio da je prvostepeni sud u Rijeci “pravilnom ocjenom dokaza utvrdio da Šimić nije imao nikakvu ulogu u komandovanju akcijom oslobađanja kasarne, kao ni u komandovanju jedinicama”, a da iz rezultata obdukcije tijela oficira ЈNA “nedvosmisleno proizlazi da su sva trojica umrla nasilnom smrću, ali od posljedica eksplozivnih povreda, a ne ustrelnih hitaca”.
Od istrage do konačne presude Šimiću prošlo je 14 godina.
(Srna – Foto: Arhiva)