Danas se obilježava 18 godina od terorističkih napada u kojima je poginulo 3.000 ljudi dok su se četiri aviona srušila u Njujorku i Vašingtonu.
Američki akademik pažljivo je prikupio svjedočenja onih koji su tog kobnog dana bili na licu mjesta i objavio knjigu sa stotinama novih intervjua. Ovo su dijelovi nekih od potresnih priča onih koji su preživjeli.
“Poslao sam otmičare u avion”
– Vidio sam dva momka kako stoje i gledaju oko sebe. Pogledao sam karte. Uh, karte prve klase. Do leta je bilo manje od 30 minuta. Rekao sam: “Gospodine Ata, ako sada ne krenete, propustićete avion” – kaže on.
Muhamed Ata bio je jedan od otmičara aviona i organizatora napada.
“Ključ mi je spasio život”
Jedan od aviona udario je zgradu između 93. i 99. sparata, kada je eksplodiralo 10.000 litara mlaznog goriva. Konsultant Ričard Ajken radio je na 90. spratu.
– Ja sam jedan od pet preživjelih sa 90. sprata Sjeverne kule. Nisam imao ključ za svoju kancelariju i to mi je spasilo život. Čekao sam napolju, čitao sam Tajms”naslonjen na zid, šolju kafu i jeo perecu – rekao je on.
Posvjedočio je i da jedan čovjek umro pred njim.
– Vidio sam da mi sa lijeve strane prilazi jedan Azijat. Izgledao je kao da je pečen. Koža mu je visila poput morskih algi. Molio me je da mu pomognem. Rekao je: “Pomozite mi, pomozite mi”, a zatim mi je lice stavio tačno između mojih nogu. Umro je. Spustio sam pogled i tada sam vidoo da je moja košulja bila puna krvi. Prije toga nisam znao da sam povrijeđen. Cijelo lice mi je bilo krvavo. Lijeva strana glave mi je bila povrijeđena.
“Vatrena kugla je trajala pet sekundi”
Dejvid Kravet radio je u Sjevernoj kuli.
– Odjednom je mlazno gorivo eksplodiralo. Vatrena kugla je dizala ljude, 20ak metara od mene. Ljudi su se bacali kroz prozore. Vatrena lopta trajala je najviše tri, četiri, pet sekundi. Svi drugi u mojoj kancelariji su umrli.
“Mi smo srećnici”
Elia Zedeno, finansijski analitičar, bila je na 73. spratu Sjeverne kule.
– Većina mog bježanja niz stepenice nije bila praćena nikakvim emocijama. Sjećam se žene koja je vrištala i vrištala. Jedan muškarac koji joj je pomagao imao je krv na čelu, a sve što joj je govorio bilo je: „Mi smo srećnici. Mi smo srećnici”.
“Pazite se tijela koja padaju!”
Vesli Vong, pomoćnik specijalnog agenta FBI dobio je neobično upozorenje dok se približavao Kulama.
– Vatrogasac mi je rekao nešto što nisam razumio. Rekao je: “Pazite na tijela koja padaju”. Sjećam se da sam prelazio Vest Strit i razmišljao: “Šta je rekao o padu tijela?”. Kad sam se približio zgradi, vatrogasac je povikao: “Bježi! Evo ga”. Stao sam i pogledao u to prelijepo svijetlo nebo. Vidio sam momka kako pada, kako izlazi sa neba. Nisam mogao da vjerujem šta sam vidio.
Da su ljudi padali ili se bacali sa zgrade u plamenu svjedoče i snimci i spasioci.
– Vidio sam kako se ljudi drže za ruke dok skaču iz zgrada – rekao je David Brink iz Službe hitne pomoći.
– Jedna osoba koja je skočila iz zgrade zapravo je udarila vatrogasca. To je bio jedan od prvih vatrogasaca koji je ubijen – rekao je oficir Piter Mog.
Šaputao je “Volim te”
Beverli Ekert, supruga Šona Runija, potpredsjednika za upravljanje rizikom kompanije “Aon Corporation” iz Sjeverne Kule.
– Kad sam čula njegov glas preko telefona, bila sam tako srećna. Mislila sam da je uspio da se izvuče. Rekao mi je da je na 105. spratu. Odmah sam znala da nikada neće doći kući. Ispod njega je bila zgrada u plamenu. Rekao mi je da svoju ljubav pružim porodici, a onda smo razgovarali o svoj sreći koju smo dijelili tokom života. Na kraju, kako je dim postajao sve gušći neprestano je šaputao: “Volim te”, iznova i iznova.
Vilijama Džimena zatrpale su krhotine, ali je uspio da napiše supruzi poruku.
– Sjećam se da sam iz lijevog džepa mogao da izvadim karticu i olovku. Uspio sam da napišem “Alison, volim te”. Nadao sam se da će je naći ako nađu moje tijelo. Oko osam uveče, čuo sam glasove: „Američki marinski korpus, čuje li nas neko?”. Izvlačili su me tri sata. Sjećam se da sam gledao oko sebe i pitao: “Gdje je sve?”. Tada je vatrogasac rekao: “Sve je nestalo”.
(Blic, the sun)