Tako je, na primjer, PDP na prošlim lokalnim izborima u najvećem gradu Srpske za nosioca svoje odborničke liste postavila Jelenu Trivić, trenutno vjerovatno najpopularnije lice iz te stranke, iako je “sto odsto” bilo sigurno da će ona zadržati poziciju poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
Druge političke partije, takođe, imaju običaj da pred izbore svoja najpoznatija lica stavljaju za nosioce lista. Pomalo već vječiti ministar u raznim sazivima Vlade Srpske i lider Socijalističke partije, Petar Đokić, redovno se pojavljuje kao nosilac liste SP za Narodnu skupštinu u svojoj izbornoj jedinici 6, ali mu ne pada na pamet da poslije izbora ustane iz ministarske fotelje.
Poseban fenomen je SNSD, najveća politička stranka u Srpskoj, koju zluradi često nazivaju i “slonom na staklenim nogama”, budući da, prema nekim procjenama, ta stranka ne bi imala ni polovinu sadašnje snage da se kojim slučajem Milorad Dodik sutra povuče iz politike.
Da u takvim pričama vjerovatno ima nešto istine potvrđuje to da se uz naziv te stranke, u nekoliko zadnjih izbornih ciklusa, na glasačkim listićima redovno pojavljuje i ime njenog lidera, valjda po uzoru na Aleksandra Vučića i njegov SNS u Srbiji.
Komentarišući za Srpskainfo to što se ovdašnji političari, koji već obavljaju značajne funkcije, pojavljuju kao nosioci izbornih lista mada je jasno da skoro nijedan nema namjeru da dobrovoljno mijenja radno mjesto, politikolog Darko Kuzmanović kaže da se na to pitanje može ponuditi odgovor u smislu da li se čaša posmatra kao poluprazna ili polupuna.
– Takve kandidature mogu da donesu korist političkim strankama ukoliko se radi o kvalitetnim ličnostima, koje glasači kao takve prepoznaju. Ako kandidat ima dobru reputaciju u javnosti, on svojoj partiji sigurno može donijeti veliku korist i benefite na izborima. S druge strane, ako se za određenog kandidata vezuju razne afere ili malverzacije, njegovo ime sigurno ne može donijeti ništa dobro listi na kojoj će biti nosilac – kaže Kuzmanović za Srpskainfo.
On, međutim, dodaje da čak ni dobra reputacija pojedinih kandidata ne mora biti garancija za uspjeh izbornih listi na koje ih je partija stavila za nosioce.
– U principu, u našem glasačkom tijelu, kao i našem mentalnom sklopu, teško da postoji neko bezgrešan, kome se neće pronaći neke mane. Takođe, vrijedi istaći i to da lica koja su već nekoliko decenija u političkom životu, koja su, da tako kažemo, potrošena u javnosti, strankama ne mogu donijeti neke benefite na izborima. Ovdašnja javnost, prosto, više ne želi takve političare. Ona želi nova lica, neke nove i nekompromitovane ljude za koje se ne vežu afere. Činjenica je da se ovdje za većinu političara koji su bili, ili još uvijek jesu na funkcijama, vezuju afere – zaključio je Kuzmanović.
Izvor: Srpskainfo/ Boris Knežević