Ivan Begić, kojeg je juče dvoje novinara našeg portala prijavilo prijedorskoj policiji za prijetnje smrću i klanjem djece, danas je objavio demant u kojem se žargonski rečeno, nalupetao za sve pare. One pare koje je dužan.
Polako, stavku po stavku ćemo demantovati svaki navod iz njegovog demanta i uz to priložiti dokaze. Da Ivan Begić nije ono što pokušava da se predstavi, žrtva, već kriminalac u pokušaju. Ovdje stoji u pokušaju, namjerno, jer mu osim dugova i gubljenja obraza baš ništa drugo ne ide od ruke.
Pa ćemo, kao profesionalci i prenijeti demant osobe koja se naziva novinarom. Naziva.
(Pravopisne greške nećemo ispravljati. Ni gramatičke.)
“U vezi sa medijskim natpisima koje su ozbiljni i relevantni mediji preuzeli od portaloida bez impressuma kao osoba koja je sa gnušanjem gledala na izmjene Krivičnog zakonika u dijelu koji se odnosi na kriminalizaciju klevete, želim da vam kažem da ste ovom dozom neprofesionalizma kod mnogih medija dali alibi zakonadavcima da se u tome pravcu zaista i krene, a i moj stav u tom pogledu poljuljali. Svi ljudi koji su godinama sarađivali i dalje sarađuju sa mnom (od pekara, rent-a-car kompanija, institucija, preduzeća, pojedinaca) moći ćete čuti o kakvom se profesionalcu radi i koliko ste oklevetali čovjeka čije je radno vrijeme 16 sati 7 dana u sedmici”.
Prvo, ovdje je sve tačno. Portal Adria.press nije imao Impressum. Danas će biti napravljen. Razlog što ga nismo imali je što nismo htjeli da gospodin Begić, koji je sarađivao sa nama, a pri tome ostao dužan novac Milani i Nikoli Dukić sazna za portal Adria.press. Iz dva razloga. Prvi razlog je ne bi li majci djeteta od deset godina isplatio ono što je zaradila, a drugi, da nam ne bi prijavljivao Facebook stranicu.
Portaloid je nešto što je gospodinu Begiću dobro poznato. Izraz. Sve do dolaska bivše glavne i odgovorne urednice, Begić je na svoje portale banjaluka 24/7 i Insider (o čijoj ćemo prodaji njegovom partneru, poslovnom, Drašku Stanivukoviću tek pisati) kačio potpuno izmišljene tekstove. Potpuno izmišljene. Bez ijednog dokumenta i dokaza. Eto, jer mu se moglo. Ljudi poslovično ne vole da ulaze u sukobe sa medijima, jer je to riječ na riječ, a kad neko ima dva portala i pri tome glumi neuračunljivost, ljudi se povuku. Pa ne ulaze u raspravu. Pri tome ga podsjećamo i na slučaj bivšeg predsjednika Gradskog odbora SDS-a Milana Radovića, kojeg je optuživao da je i on pustio sporni snimak njegovog spolnog gej odnosa s kojim se vansudski nagodio. Za isto djelo je javno optužio još desetak ljudi. Ne mogu svi pustiti isti snimak valjda istovremeno, a još niko nije postavio logično pitanje- zašto bi vlasnika dva portala koji ni plate nije u stanju da isplati na vrijeme finansijski ucjenjivali mnogo bogatiji od njega? I koliko je ljudi imalo taj snimak? I kako? (O čemu ćemu pisati naknadno, sad nije tema).
Redakcija portala Adria.press vjeruje da rent-a-kar plati. Jer, može mu se, plate i ne mora. Upravo u ovom momentu bivši radnik Ivana Begića na banjalučkom Osnovnom sudu ima dva postupka u kojima je Begić osumnjičen. Kršenje radničkih prava. Za neisplaćene plate i doprinose i za nelegalan otkaz. (Ime poznato redakciji, ovom bivšem zaposleniku je takođe prijetio smrću). Platio je i stavljanje tapeta po redakciji televizije koja je imala uslov da počne sa cjelodnevnim pokretanjem programa za mjesec, ali to je bilo prije tri mjeseca. Sve pošteno, kada je parada i pokazivanje u javnosti u pitanju. To plati. Koliko radi, e to zna samo on. Jer, mi danas pravimo Impressum iako Begić zna ko je redakcija i ko urednik, ali njegov impressum i to čitave televizije stoji prazan. Na njemu nema radnika, nema novinara, samo vlasnik. Ostalo je „u izradi“.
Gospodin Begić nije napomenuo da je taj impressum, te Tok TV bio popunjen sa imenima Milane Dukić kao glavne i odgovorne urednice, i redakcijom: Nađa Diklić i Nikola Dukić i svi smo otišli u istom danu. Te još jedna novinarka, koja je bila na prvoj godini studija, a koja je takođe otišla iz TOK TV kada je dobila poziv iz Gradske uprave (koja zvanično nema ništa sa Tok TV) i pripremljena pitanja sa kojima je trebala napasti predsjednika Gradskog odbora SNSD-a Vladu Đajića na konferenciji za novinare (za šta takođe postoje pisani dokazi). Neka Begić objasni zašto novinarku njegove televizije na zadatak da napadne Vladu Đajića šalju iz Gradske uprave Banjaluka i kakve veze ima Gradska uprava sa privatnom televizijom Ivana Begića? Hoće li se gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković već jednom zvanično ograditi od priljepka zvanog Ivan Begić ili će ga i dalje plaćati preko gradskih preduzeća i iz ličnog džepa?
“Do sada su izjavljivali i sudili mi za krivična djela državnog udara, rušenja i podrivanja ustavnog poretka, nanošenje tjelesne povrede, otuđenje i oštećenje tuđe stvari, ugrožavanje bezbjednosti javnog saobraćaja, te mnoge prekršajne postupke poput nepostupanja po zakonito izdanom naređenju ovlaštenog organa, nepoštovanje (neustavnih) odluka Štaba za vanredne situacije, privođen nekoliko desetina puta, a na kraju u sudskim procesima u svim tim slučajevima pravosnažno oslobođen”.
Za ovo nema komentara, prosto je fascinantno koliko taj čovjek sa samo 26 godina, nevin i pošten ima krivičnih prijava. I suđenja. Sada priča da ide u zatvor na šest mjeseci. Lako sve provjerljivo na sudu. Vječita “žrtva” ljudi i okolnosti. Nikad krivac.
“Ovime se otišlo i korak dalje u senzacionalističkim naslovima jer ste od žrtve ucjene, reketiranja, čovjeka kojem su zbog ucjena i prijetnji uništeni i život i porodica od strane ljudi koji su drznuli jer su pomislili da njihova prava mogu da ugroze moja prava. Ivan Begić ne prijeti, ne reketira, ne ucjenjuje, nikada nije i nikada neće. A oni koji su to radili i time me politički i životno diskriminisali sada su počeli da mi prijete željeći izvući protivpravnu imovinsku korist”.
Neka Begić objasni koje i kakve snimke je pokušao preko posrednika prodati predsjedniku DNS Nenadu Nešiću koji ga je sa gnušanjem odbio (imamo svjedoke, sve da Nešić ni ne želi da prizna, a i o ovome ćemo pisati).
“Navedene osobe nikada nisu bile ni u kakvom poslovnom aranžmanu sa mnom, a vjerujem da nikada neće niti biti. Ja sam uvijek sarađivao i sarađivaću sa profesionalcima i ljudima koje moralne i karakterne vrijednosti”.
Ovdje nemamo potrebe da šta navodimo. Imamo skrinšot sa zvanične stranice TOK televizije. Ovdje fali dio “imaju”, valjda je zaboravio da ljudi imaju moralne i karakterne vrijednosti. Ljudi koje Begić navodi i spominje su radili ne samo za banjalučke medije, već i internacionalne. Za razliku od njega, koji nema teksta. Koji nije o Drašku Stanivukoviću. Ili izmišljen. Jednostavnim uvidom u Google tražilicu, može se provjeriti da li Ivan Begić ima tekst. Može se provjeriti i sa koliko novinara je Begić sarađivao do danas i koliko ga je napustilo. Interesantno je da sa Begićem niko od novinara nije ostao duže vremena. I da mu je potpisnica ovog teksta napisala sve i jedan intervju koji je tako ponosno prenosio kod sebe na profilima. I saopštenja za javnost u kampanji.
“Sa telefonskog broja 065***832 sam dobio poruku: Bolje je da mene nikada ne sretneš u životu, ja ti obećavam da ću ti kičmu skrckati sjeme ti jebem ustaško”.
Tačno. Ali je izbacio dio poruke u kojoj se navodi i da mu je zaprijećeno da će mu se kičma “skrckati” spomene li pošiljaocu još jednom “klanje djeteta”.
“Zaista mi je žao što smatrate da samo zato što sam Hrvat i katolik u Republici Srpskoj me imate pravo da reketirate i putem vaših srodnika u državnim institucijama maltretirate, prijetite i uništavate život. Takođe su mi upućenje prijetnje roditeljima, pokušajima upada na posjed mojih već starih i iznemoglih roditelja koji su zahvaljiljući vašim senzacionalističkim pisanjima jutros veoma lošeg zdravstvenog stanja”.
Vječiti problem sa temom “Katolik i Hrvat”. Ovo nema ništa sa katolicima i Hrvatima. Svi pokušaji da priču prebaci na nacionalizam neće mu proći. Svi u redakciji Adra.pressa imaju prijatelje ili članove porodice katolike i Hrvate. Ne brani niko riječ “ustaša” iz poruke oca kojem je projećeno KLANJEM djeteta. Za to ima sud gospodine Begiću, kažete da je i Sud za ljude. Sa količinom krivičnih prijava, barem po sudovima sve znate. Prijetnje roditeljima dokažite.
“Takođe Vas informišem da sam u proteklih godinu dana izložen neovlaštenom tonskom snimanju i prisluškivanju, ucjenama, reketiranju i proganjanju, za šta je dio izvršilaca identifikovan i priznao izvršenje navedenog. Od strane MUP-a do ovog momenta nisam obaviješten o bilo kakvom stavljenom prijedlogu za krivično gonjenje, te ću nakon što dobijem poziv veoma rado se odazvati na poziv nadležnih institucija”.
Vječita žrtva ucjena, snimanja i prisluškivanja. Šta reći? Šta dodati? Manija proganjanja, ili neki poremećaj ličnosti prema kojima je “bitan” ili nešto… Nismo psihijatrijski konzilijum. Ali, nije ni bolesnik. Dobro je svjestan da je dužan. Nije ni demantovao. Ni pokušao.
Redakcija portala Adria.press danas će se obratiti policiji Republike Srpske, samo da provjerimo da li prijetnje smrću, mogu tek tako proći. Juče su poslali saopštenje za javnost u kojima su naveli da se ovo što je radio u Tužilaštvu okvalifikovalo kao “krivično djelo ugrožavanje sigurnosti”. Ako ga nisu ni pozvali, postavićemo pitanje ko štiti Begića dok prijeti smrću, ucjenjuje i reketira?
“Sa žaljenjem jer demanti ne mogu uputiti prorežimskim medijima bez impresuma i u nadi da će se proizvodnja i stavljanje u promet medija bez dozvole za rad tretirati kao krivično djelo”.
O kojim prorežimskim medijima priča Begić? Osoba koja je ime i prezime izgradila na kostima Davida Dragičevića? Čiji je “građanski aktivizam” naplaćen na njegovim portalima… Čitanošću. Što mu je bila i polazna osnova za kampanju za predsjednika/ potpredsjednika Republike Srpske. Potpisnica ovih redova je objavila skoro sve dokumente o bilo kakvom kriminalu na koje je naišla vezanih za režim. Kao članica Antikorupcijske lige Balkan, koju je osnivala sa istraživačkim novinarom Domagojem Margetićem i profesorom na Univerzitetu bezbjedonosnih nauka iz Beograda Darkom Trifunovićem,svojim imenom i prezimenom podigla krivičnu prijavu protiv Milorada Dodika za ratno profiterstvo u Specijalnom sudu Republike Srbije. Jer ima tamo državljanstvo Srbije i tamo je to krivično djelo, u BiH nije. Otvorila afere i dokazala dokumentima Rafinerije Brod, privatizacije naftnog sektora Republike Srpske, Komgrap, slučaj Serdarov, Birač… za šta Ivan Begić vjerovatno nije ni čuo. Jer ozbiljno novinarstvo, pogotovo istraživačko nije njegov teren. Novinarstvo nije nikako.
Potpis nekoga ko se predstavlja sa : Ivan Osama Bin Begić.