Dobro obavješteni izvori bliski vladajućoj stranci u Republici Srpskoj već nekoliko sedmica govore kako je Dodik odlučio da ako u oktobru pobijedi u trci za srpskog člana Predsjedništva BiH, to mjesto prepusti Nenadu Stevandiću, kog je za te potrebe stavio na kompenzacionu listu svoje stranke za Parlament BiH.
Javnost je već upoznata da Dodik zbog sankcija ne može adekvatno da vrši funkciju u Predsjedništvu, te bi nakon izbora povukao svoj mandat, čime bi se novi predstavnik Republike Srpske u tročlanom Predsjedništvu biralo iz reda Srba u Parlamentu BiH.
Iako je u SNSD-u bilo mnogo više kandidata koji su zaslužili kompenzacioni mandat u Parlamentarnoj skupštini BiH, Dodik izgleda, potvrdilo nam je više izvora, najviše povjerenja ima u Stevandića koji se pokazao i više nego spreman da brani interesa svog sponzora.
Osim što ih veže slijepa poslušnost koju je dr Stevandić pokazao nebrojeno puta, naročito u toku svojih izlaganja u NSRS sa mjesta zamjenika predsjedavajućeg – koje mu je dato kao nagrada za izlazak iz opozicionog SDS-a – Dodik i Stevandić dijele zajedničku osobinu koja objašnjava ovaj neobični savez. Obojica su se svim silama trudili da izbjegnu vojne obaveze u toku otadžbinskog rata u BiH, ili što bi narodski rekli – obojica su dezerteri.
Nenad Stevandić se često dovodio u veze sa ubistvima, otmicama i raznim kriminalnim radnjama kroz djelovanje paravojnih Srpskih odbrambenih snaga (SOS), za koje neki tvrde da postoje video dokazi, dok sam Stevandić te navode negira. Tako je, gostujući u emisiji „Pošteno“ 9.1.2017. odbacio svoju ratnu prošlost, to jest u potpunosti je demobilisao, izjavom da je u toku rata bio student medicine.
“Nisam! Ja sam bio student medicine! A oni koji su to radili imaju svoju sudsku, medicinsku, da kažem i svaku drugu dokumentaciju. Nemojte da lupate gluposti! Pa treba da vas je sramota!“, odgovorio je Stevandić na konstataciju Reufa Bajrovića, takođe gosta u emisiji, da Stevandić nije relevantan da govori o Danu Republike 9. januar, jer je bio pripadnik SOS-a.
Ratna prošlost Milorada Dodika se često, opravdano ili ne, dovodi u vezu sa švercom cigareta ili nafte. Protiv njega nikad nije podignuta optužnica na tom osnovu, ali je činjenica da nije učestvovao u ratnim dejstvima niti je na bilo koji način pomagao stvaranju Republike Srpske. Naprotiv, dokumentovano je njegovo učešće u osnivanju Federacije BiH.
30. marta 1994. godine održana je sjednica Ustavotvorne skupštine Federacije BiH kojom je predsjedavao Mariofil Ljubić, sada na funkciji pravobranioca BiH, na kojoj je usvojen Ustav Federacije BiH, izabrana Vlada Federacije sa premijerom Harisom Siladžićem i zamjenikom Jadrankom Prlićem, te izvršena podjela na kantone sa hrvatskom ili muslimanskom većinom.
U ratu nije bilo moguće sprovesti demokratske izbore za kratko vrijeme, pa je po volji tadašnjeg hrvatskog i muslimanskog rukovodstva u Ustavotvornu skupštinu delegirano 160 poslanika, od čega 95 Bošnjaka, 48 Hrvata i 17 ostalih.
Prema podacima iz Službenog glasnika Federacije BiH koja je objavljena 21. jula 1994. godine, na Listi poslanika pripadnika ostalih naroda nalazilo se 9 podobnih Srba koji su bili po volji i aršinima Alije Izetbegovića, i to Milorad Dodik iz Laktaša, Borković Ratko iz Gradiške, Uroš Gostić iz Doboja, Miro Lazović iz Vogošće, Predrag Lukač iz Sarajeva, Krstan Malešević iz Banjaluke, Tatjana Mijatović Ljujić iz Sarajeva, Goran Popović iz Banjaluke i Milan Spasojević iz Bijeljine.
Tako se Republika Srpska, skoro 25 godina od svog postanka suočava sa specifičnom situacijom: da je u najvišem tijelu BiH predstavlja pripadnik paravojnih formacija koji je izbjegavao stvarno služenje u ratu izjašnjavajući se kao student, tako što je tu postavljen umjesto legitimno izabranog Srbina bez dana vojnog staža koji je, umjesto Republike Srpske, u ratu stvarao Federaciju BiH.
(Nasportal)