Okružni privredni sud u Doboju pokrenuo je u utorak u Fabrici cijevi “Unis” iz Dervente prethodni postupak za otvaranje stečaja i za privremenog stečajnog upravnika imenovao Lazu Đurđevića iz Šamca.
“Privremeni stečajni upravnik dužan je odmah po prijemu rješenja o imenovanju obezbijediti imovinu stečajnog dužnika i brinuti se o istoj, ispitati da li postoji razlog za otvaranje stečajnog postupka, procijeniti da li se poslovanje može nastaviti te izvršiti uvid u poslovne knjige i dokumentaciju u cilju obezbjeđivanja imovine dužnika”, navodi se u rješenju suda.
Đurđević je, prema rješenju suda, dužan da u roku od 30 dana stečajnom sudiji dostavi izvještaj o preduzetim radnjama i iznese svoje stručno mišljenje o tome da li postoje razlozi za otvaranje stečaja.
Zahtjev za otvaranje stečaja pokrenula je Nova banka Banjaluka, jedan od najvećih povjerilaca u ovoj fabrici, i to 1. februara ove godine.
Tako je preduhitrila radnike, koji su isto htjeli da urade nekoliko dana kasnije, a koji su sada u čudu što stečaj nije odmah otvoren.
“Svima je jasno da su za to ispunjeni svi uslovi. Radnicima se duguju plate od jula prošle godine, doprinosi nisu uplaćeni sedam godina, a u fabrici nema nikoga. Plan restrukturiranja preduzeća se nikad nije ispoštovao”, kazala nam je Radosava Milanković, predsjednica Sindikalne organizacije u “Unisu”.
Inače, desetak radnika svakodnevno je na kapiji preduzeća, gdje traže da im se uplate obaveze prema državi kako bi mogli da odu u penziju. Takođe, sprečavaju bilo kakav ulaz ili izlaz teretnim vozilima.
Goran Tomić, većinski vlasnik fabrike, kaže za “Nezavisne” kako je “Unis” imao brojne argumente da ne ide u stečaj, ali da je izostala podrška banaka i radnika koji su odbili da rade.
“Imali smo spreman najveći industrijski projekat koji je trebalo da bude realizovan na ovim prostorima, a to je posao s metalskim zavodom ‘Magnitogorsk’ iz Rusije. Ugovor je predviđao da oni dovoze repromaterijal, a da ga mi prerađujemo u cevi i izvozimo. To su bile ogromne cifre koje bi sigurno oporavile fabriku, ali nismo imali razumevanje ni u bankarskom sektoru niti kod radnika, koji nisu hteli da počnu da rade. To je dovelo do toga da ruski partner robu u vrednosti od 11 miliona maraka vrati”, tvrdi Tomić.
Dodaje kako je gubitak ruskih partnera ogromna šteta te da mnogi toga nisu ni svjesni.
“Taj projekat bi imao višestruke efekte na celu metaloprerađivačku privredu u regionu. Objašnjavao sam to nedeljama i mesecima, ali to niko nije shvatao ozbiljno”, kaže Tomić.
Agonija u nekadašnjem gigantu iz Dervente traje godinama. Dugovanja iznose oko pola milijarde maraka, a plan restrukturiranja, koji je usvojen prije dvije godine, nikad nije poštovan i ostao je mrtvo slovo na papiru.
Nezavisne Novine