– Kada sam okončala radni vijek, bilo mi je dosadno kod kuće pa sam tražila način kako da ispunim slobodno vrijeme. Na internetu sam pronašla uputstvo o izradi korpica od novina, što mi je izgledalo zanimljivo i odlučila sam da pokušam. Na početku mi ništa nije polazilo za rukom. Sve što sam napravila, bacila sam, dok se nakon pet do šest mjeseci konačno nisam ispraksala i evo, radim ih već punih deset godina – kaže Vida.
Ovaj posao je, kako kaže, veoma zahtjevan, jer joj često treba i do tri dana da završi jednu korpicu, a pošto ima i drugih kućnih obaveza, najčešće odvoji vrijeme pred spavanje, jer je to opušta.
– Novine prvo isječem na odgovarajuću debljinu, a zatim pravim štapiće koje pletem u korpice. Prvog dana motam štapiće i za to koristim iglu za priglavke, a za jednu korpicu mi treba oko 200 štapića koje izradim za dva sata. Sutradan ih farbam vodootpornim akrilnim bojama i ostavljam da se suše, čime se postiže dugotrajnost, a tek treći dan pletem i lakiram. Uspjela sam pronaći način da ih plastificiram u kombinaciji sa ljepilom i najlonom, pa budu još čvršće, a ranije su se često lomile. Prednost ovih korpica je što su lake za održavanje i dovoljno ih je samo obrisati vlažnom krpom – kaže Vida.
Za izradu jedne korpice treba joj više od 200 listova ili minimalno pet do šest primjeraka dnevnih novina. Preko prijatelja povremeno dobije kvalitetni stari reklamni materijal iz Austrije, a ovdje se najčešće snabdijeva u štampariji “Glasa Srpske” u Mahovljanima.
– U štampariji otkupim višak bijelog papira koji im preostane nakon štampanja, i koji je predivan, a čuvam ga samo za lijepe stvari. Kada upotrebljavam dnevne novine i tada najčešće koristim “Glas Srpske” koji inače čitam – ističe Vida.
Potražnja za njenim radovima je velika, a dešava se da ne može stići ispuniti sve narudžbe. Često joj traže da napravi dvije identične korpice, ali koliko god pokušavala, nikada ne uspijevaju identično, tako da je svaka od njih pravi unikat.
– Najčešće se traže korpice za dječije igračke, a penzioneri najviše vole one sa poklopcem kako bi u njima držali lijekove, jer su čvrste i sigurne. Dolaze ljudi sa svih strana, bilo ih je čak i iz Australije. Tražili su mi u Kući Lijevča i Potkozarja u Gradišci da im na svaka tri do četiri dana isporučim po desetak korpica, ali to je za mene velika obaveza, jedva da uspijem toliko napraviti sedmično. Zarada od ovog posla nije velika, jer su boje izuzetno skupe, tako da je ovo za mene isključivo hobi – rekla je Vida i dodala da pored korpica, povremeno izrađuje i kutije, ormariće, ženske torbice i stalke za cvijeće i kišobrane.
Prisjeća se da je još kao dijete voljela heklati, presti i šiti i teško joj pada što mladi ne pokazuju volju da nastave tradiciju. To je bio i jedan od njenih motiva da se učlani u Udruženje žena Srbac u kojem se svojski trude da sačuvaju tekovine predaka.
– Sve što radimo usmjereno je ka tome da naši običaji ne padnu u zaborav. Ali ide teško, jer danas mnogi žele samo da na brzinu uzmu lake pare. Voljela bih da nekome prenesem ova znanja, ali jednostavno nema zainteresovanih – kaže Vida.
Melem i sapuni
Pored korpica, povremeno izrađuje i melem od nevena koji je efikasan za opekotine, otvorene rane i liječenje hemoroida, kao i sapune u čijoj je osnovi svinjska mast, a primjese su razno ljekovito bilje.
– Moji sapuni sa aktivnim ugljem, lavandom, nevenom i kafom odgovaraju svim tipovima kože, a pravi ih i snaha Slađana, koja izrađuje još i mirisne svijeće od sojinog voska i razne kreme. Slale smo proizvode na analizu i pokazalo se da posjeduju potreban kvalitet za široku upotrebu, a najvažnije od svega je da je sve rađeno po staroj recepturi – istakla je Vida.
Glassrpske.com (Foto: GS)