Mihajlo Gavrić poljoprivrednik iz Ostružnje Donje kod Stanara bavi se već desetak godina uzgojem svinja. Na svojoj farmi trenutno ima desetak krmača prasilica dok je kapacitet farme do 25 krmača.
Farma svinja kod Mihajla Gavrića iz Ostružnje Donje u Stanarima postoji unazad deset godina i na farmi trenutno ima desetak krmača prasilica od kojih su dvije trenutno i oprašene.
„Na svom imanju imam registrovano komercijalno gazdinstvo od prije 10- 12 godina, bavim se poljoprivrednom proizvodnjom ratarstvom i stočarstvom, jedan dio imam i povrtarstva, proizvodnja konzumnog krompira“, kaže Gavrić.
Situacija na tržištu i cijena svinja diktira i broj krmača prasilica koje Gavrić uzgaja tako da se ta brojka uvijek kaže kreće između deset i dvadeset.
„Sve zavisi od tržišta. Kapacitet objekta je oko 25 krmača prasilica, s tim što sve diktira cijena na tržištu. Kada je niska cijena odlučimo se za 10 do 15 krmača ako je jača cijena onda ostavljamo priplodni materijal i nešto nabavimo za daljnju reprodukciju. Imamo prasilište sa tri kaveza i moramo dobro voditi evidenciju kako bi sa tri prasilišta postigli ukrštanje 8 grupa krmača za prašenje“, ističe Gavrić.
Priprema samog objekta postavljanje hranilica, mješaona stočne hrane kao i postavljanje plastične podloge iziskuje dosta ulaganja sopstvenih sredstava.
„Trenutno imamo 15-ak krmača prasilja s tim što imamo dvije na prašenju i izmijenili smo nešto genetsku strukturu uzeli smo nešto landrasa F1 generaciju i nešto čistog landrasa kao i nešto jorkšira. Pošto je do skora cijena bila oko 3 marke i ona se sada ponovo formira tako da i mi dižemo proizvodnju“, rekao je Gavrić.
Cijena je kaže Gavrić trenutno dobra i kreće se oko 4 marke s tim da cijena prasadi kada padne ispod tri marke kao što je u par navrata bio slučaj kada je išla na 2,80, nije ekonomski isplativa i ne može pokriti troškove proizvodnje. Gavrić se bavi i uslužnim pečenjem prasadi a cijena pečenja je marka po kilogramu.
„Najteže pitanje u poljoprivredi je kako plasirati proizvod. Snalazimo se vrlo teško, nemamo neku ugovorenu proizvodnju i da imamo fiksnu cijenu. Imamo uglavnom stalne mušterije, domaćinstava koja uzmu za tov, dijelom koji uzimaju za rasplod a imamo i pečenjaru pa radim narudžbe u slobodno vrijeme. To jednostavno uzme se zakolje, očisti i ispeče, poznato je da je kod nas Srba slava nešto prioritetno i recimo praznici kao što su Božić i Vaskrs tada je potražnja veća pa smo se i mi tako opredijelili da se uskladimo i idemo ka tome“, dodaje Gavrić.
„Cijena prasadi se trenutno na tržištu diže i kreće se od 4 do 4,5 marke i ona je realno dobra da bi proizvođač imao neku konstantu. Ja bih na cijenu od 4 marke imao neku konstantu i držao bi uvijek 25 krmača na tu cijenu i imao bi tržište za taj dio. Međutim, pošto se dešavalo da cijena padne na 2,8 KM onda tu je minus i morate namiriti tu proizvodnju i morate izdržati da bi došli na cijenu od 4- 4,5 KM a recimo prije par godina ste imali situaciju da je cijena božićne pečenice bila i po 7 maraka“, istakao je Gavrić.
U cijenu gotovog proizvoda odnosno praseta ulazi i cijena koštanja proizvodnje stočne hrane a Gavrić na svom domaćinstvu sam proizvodi i svoju hranu na oko 200 duluma obradive površine.
„Tu i jeste bit jer svu ratarsku proizvodnju protjeramo kroz svinje da bi mogli nešto zaraditi a da bi prodali samo ratarski proizvod opet i tu nas nema nigdje jer jako loša otkupna cijena a mora se puno uložiti. Opet je diskutabilno i kada uložite u ratarsku proizvodnju pa je iskoristite za ishranu stoke kao bi dobili meso a cijena mesa u momentu padne onda ste tako reći u dva minusa, vrlo zeznuto što se kaže. Hranu inače proizvodimo sami imamo nešto strnih žita, ječam, zob, pšenica, tritikal i kukuruz i nekad određeni dio soje ali za male svinje moramo da ju pržimo pa se ne isplati a i zahtjevna je proizvodnja. Ostale kulture proizvodimo sami i kupimo premikse jer imamo mješaonu da pravimo hranu za velike svinje a za malu prasad uzimamo gotovu hranu koja se pravi u kontrolisanim uslovima i jer ih je tako lakše othraniti“, kaže Gavrić
Za poslove i radove na njivi Gavrić na sreću posjeduje i svu potrebnu mehanizaciju a poljoprivredom se odlučio baviti kako bi na neki način popunio kućni budžet s obzirom da su ovdašnje plate jako malo oko 400 do 500 maraka od čega jedna porodica ne može živjeti.
„Imamo i traktore i kombajn, sadilice i vadilice za krompir, sijačice, pneumtske prskalice, posjedujemo znači svu svoju mehanizaciju, što nam treba tu je. Sve smo isfinansirali sopstvenim sredstvima i napravili objekte. Bavimo se poljoprivredom iz razloga što trenutno sam zaposlen na Željeznici RS plata nestabilna, mala, supruga nezaposlena, imamo dvoje djece i na ovaj način pokušavamo da nadomjestimo taj finansijski dio budžeta što nam treba jednostavno da bi živjeli. Ne može se tu nešto obogatiti ali je prednost što živite na svom imanju, sa svojom porodicom, ima tu mnogo i zahtjeva i odricanja recimo nekad imate svadbu ali jednostavno ne možete otići na vrijeme i morate zakasniti na nekakav kapitalni događaj ali šta je tu je“, iskreno kaže Gavrić.
On je inače i predsjednik lokalnog udruženja poljoprivrednih proizvođača „Poljoprivrednik“ iz Stanara i pored uzgoja svinja bavi se i zemljoradnjom, sjetvom pšenice i kukuruza, uzgojem krompira a od skora je kaže formirao i malinjak s obzirom da se u zadnje vrijeme pojavio veći broj ljudi zainteresovanih za ovu vrstu djelatnosti.
Opširnije u video prilogu u nedjelju 19.03.2017. u emisiji „Zemlja izvor života“.
TV K3