Jedan od prvih organa koji počnu propadati i propadaju vrlo brzo je mozak. Kad vaše srce prestane kucati, zaustavlja se protok krvi koji bi trebao transportovati kiseonik do organa i tkiva, pa prvo propadaju organi koji ne mogu dugo preživjeti bez dotoka kiseonika. Rezultat je vlaga.
Naime, kako stanice koje čine te organe i tkiva sadržavaju 70 odsto vode, kada ostanu bez kiseonika i počnu odumirati, otpuštaju svu vodu. To je razlog zbog kojega se na dnu kovčega ubrzo nakon smrti čovjeka može pronaći voda.
Već nakon nekoliko sati u crijevima započinje još zabrinjavajući proces. Vaš umirući imunološki sustav više ne može sadržavati milijarde gladnih mikroba koji obično pomažu u probavi hrane koju jedete, pa oni – bježe.
Prvo putuju iz donjeg dijela crijeva kroz tkivo, vene i arterije i za nekoliko sati dođu do jetre i žučnog mjehura. Žučni mjehur sadržava žuto-zelenu žuč, koja služi razgradnji masnoća koje čovjek konzumira dok je živ. Ali nakon što mikrobi pogrickaju te organe, ta žuč počinje preplavljivati tijelo, bojeći ga u žuto-zelenu boju.
Između drugog i četvrtog dana od smrti mikrobi su već posvuda. Oni proizvode otrovne plinove, poput amonijaka i sumporovodika, koji će se proširiti i dovesti do toga da se tijelo naduva i zaudara.
Tri do četiri mjeseca nakon smrti prvobitni žućkasti ten mijenja se u smeđe-crnu nijansu. Naime, kako propadaju krvne žile, željezo koje je bilo u njima se izlijeva te oksidira, zbog čega mijenja boju. Otprilike u isto vrijeme molekularne strukture koje drže stanice na okupu se razdvajaju, pa se tkivo počinje pretvarati u vodenastu kašu.
Za nešto više od godinu dana kisele tjelesne tekućine i toksini razgradiće pamučnu odjeću na mrtvom tijelu, koja će se raspasti.. Opstaju jedino najlonski šavovi. To je vrijeme kad više nema nekih dramatičnih promjena, no nakon desetak godina, u okruženju s dovoljno vlage i niskim dijelom kiseonika, pokreće se hemijska reakcija koja masnoću na bokovima i zadnjici pretvara u supstancu nalik sapunu. Ta se supstanca naziva mrtvački, ili grobni vosak.
S druge strane, uslovi s manje vlage mogu dovesti do mumifikacije. Dakle, možete se prirodno pretvoriti u mumiju, za to nisu uvijek nužne posebne hemikalije, omoti ili zastrašujući instrumenti. Stvar je jednostavna, kako cijelo to vrijeme kroz tanku kožu na ušima, nosu i kapcima isparava voda, to dovodi do njihovog isušivanja i toga da pocrne, procesa koji nazivamo mumificiranje.
Otprilike do 50. godišnjice od smrti, tkiva umrle osobe pomalo nestaju, a ostaju mumificirana koža i tetive. Na kraju će se i oni raspasti, a nakon 80 godina u kovčegu ostaju samo kosti.
Ali u to vrijeme i one počinju pucati jer se meki kolagen u njima smanjuje. Tako se kosti na kraju pretvaraju u krhku mineralnu tvar. Ni u tom obliku ne traju vječno.
Naime,u posljednjoj fazi raspadanja kosti se pretvaraju u prah. Ostaje samo najtrajniji dio vašeg tijela: Zubi, grobni vosak i neki najlonski šavovi od odjeće, prenosi Business Insider.
Izvor: ATV