Odnos između roditelja i djece temelji se na ljubavi, povjerenju i podršci. Ipak, čak i u porodicama punim topline postoje trenuci koji ostavljaju dubok trag. Određeni postupci roditelja djeci se urezuju u sjećanje, a njihov odjek ne prestaje ni u odraslom dobu. Takva iskustva oblikuju karakter, emocije i način na koji dijete kasnije posmatra i gradi odnose.
Jedna od najtežih stvari za dijete jeste osjećaj da nije dovoljno važno. Kada roditelji uslijed posla, stresa ili drugih obaveza često izostaju ili nemaju vremena da posvete pažnju djetetu, ono to može doživjeti kao lično odbacivanje. Čak i kada roditelji vjeruju da rade “za dobrobit porodice”, dijete to vidi kroz prizmu usamljenosti i nedostatka pažnje.
Ovaj osjećaj stvara prazninu koja se teško popunjava, a često se prenosi i na odraslo doba. Djeca koja su se osjećala zanemareno kasnije mogu imati problem da vjeruju drugima, da se otvore u emotivnim vezama i da vjeruju da zaslužuju ljubav. To može dovesti do nesigurnosti, straha od napuštanja i stalne potrebe za dokazivanjem u odnosima.
Kritike koje bole više od greške
Kritika može biti korisna ako podstiče dijete da se trudi i razvija. Međutim, kada se pretvori u ponižavanje, uvrede ili stalno isticanje nedostataka, dijete to doživljava kao napad na sopstvenu vrijednost. Rečenice poput “nikada nećeš uspjeti” ili “zašto uvijek sve radiš pogrešno” ureziju se mnogo dublje nego što roditelji misle.
Takve riječi ostavljaju rane koje traju duže od trenutka same greške. Djeca ih pamte, preispituju i često nose u sebi osjećaj da nikada nisu dovoljno dobra. Umjesto da budu motivisana, postaju nesigurna i povučena. Ovakve kritike ne samo da narušavaju samopouzdanje, već stvaraju i unutrašnji glas koji ih kasnije u životu sputava i potkopava svaki uspjeh.
Nepravda i poređenja
Roditelji ponekad nesvjesno upoređuju djecu sa drugima – braćom, sestrama ili vršnjacima. Iako im je namjera da motivišu dijete, efekat je često suprotan. Poređenja poput “zašto ne možeš biti kao tvoj brat” ili “pogledaj koliko je ona bolja od tebe” ostavljaju snažan osjećaj nepravde.
Posebno bolno je kada jedno dijete osjeća da roditelji više vole ili više cijene drugo. Takve situacije stvaraju trajnu sumnju u ljubav roditelja i osjećaj da mora da se takmiči za pažnju. Umjesto sigurnosti i topline doma, dijete tada doživljava porodicu kao teren za rivalstvo. Ovaj osjećaj se kasnije pretvara u trajnu nesigurnost i teškoće u povjerenju – jer ono što je trebalo da bude sigurna luka, postalo je izvor bola, prenosi “24Sedam”.
(Nezavisne – Foto: Ilustracija/Arhiva)