Što će EU učiniti danas?
EU će se odmah pokrenuti.
Već danas u Briselu će se sastati predsjednik Evropske komisije Žan Klod Junker, predsjednik Evropskog savjeta Donald Tusk i predsjednik Evropskog parlamenta Martin Šulc.
Učestvovaće će takođe holandski premijer Mark Rut čija zemlja predsjedava EU-om u ovom polugodištu.
U danima koji slijede planirana je i zvanredna sjednica Evropskog parlamenta, dok će se sastanak na vrhu EU-a održati 28. i 29. juna u Briselu. Moguć je i drugi samit u julu.
Koji pravni okvir će se primijeniti?
Procedura izlaska iz EU-a regulisana je evropskim ugovorima: riječ je o članku 50, uvedenom Lisabonskim ugovorom 2009. godine. On definiše uslove dobrovoljnog izlaska iz EU-a, na što ima pravo svaka država članica bez ikakvog posebnog opravdanja. Ako tako odluči, London će morati dogovoriti “ugovor o izlasku”, koji će u ime Unije sklopiti Savjet EU-a (koje okuplja 28 država članica), kvalifikovanih većinom, uz pristanak Evropskog parlamenta.
Evropski ugovori ne bi više vrijedili za Veliku Britaniju od datuma stupanja na snagu tog ugovora. Ili dvije godine nakon što London obavijesti EU da izlazi, ako se u međuvremenu ne postigne dogovor. EU i London mogli bi, međutim, i produžiti taj rok za postizanje dogovora. Ugovor ne bi morale ratifikovati sve države članice EU-a. Ali ratifikacija bi bila potrebna za bilo kakve promjene evropskih ugovora ili međunarodne ugovore za kojima bi se pojavila potreba u slučaju izlaska, na primjer sporazum o slobodnoj trgovini.
Evropski zvaničnici upozoravaju da će odluka o izlasku iz EU-a biti konačna, odbacujući mogućnost da bi se Londonu time samo otvorio put za pregovore o boljim uslovima za članstvo u EU-u.
I britanski premijer Dejvid Kameron rekao je da će, ako Britanci glasaju za Brexit, aktivirati članak 50.
“Treba nam biti jasno da ta procedura nije pozivnica za ponovni ulazak. To je procedura za izlazak”, poručio je.
Deset godina neizvjesnosti?
Premda procedura za razdruživanje postoji, ona do sada nikada nije bila aktivirana. Zbog toga se postavljaju mnogobrojna pitanja o tome kako će se definisati novi odnosi u slučaju da pobijede pobornici Brexita, nakon braka koji je trajao više od četiri decenije, od 1973. godine.
Treba li taj novi odnos urediti već ugovorom o izlasku?
Ili će se morati voditi posebni pregovori? Druga opcija čini se vjerovatnijom. London bi morao takođe promijeniti svoje nacionalno zakonodavstvo kako bi zamijenio mnoge zakone koji proizlaze iz članstva u EU-u, kao na primjer na području financijskih usluga.
“To će vjerovatno potrajati dugo, prvo da bi dogovorili izlazak iz EU-a, a potom naše buduće odnose s EU-om te kraju naše trgovinske sporazume sa zemljama van EU-a”, ističe britanska vlada u jednom istraživanju predstavljenom u britanskom parlamentu u februaru. Izvještaj spominje “do deset godina neizvjesnosti” koja bi opterećivala financijska tržišta ili vrijednost funte.
Predsjednik Evropskog savjeta Donald Tusk je takođe kazao da bi procedura razdruživanja mogla trajati sedam godina. “Sve bi bilo gotovo do kraja 2019.”, smatra bivši britanski ministar pravosuđa, evroskeptik Chris Grayling.
(24sata)