Pod vođstvom Abu Bakr al Bagdadija, ultranasilna džihadistička grupa Islamska država prerasla je iz obične bande pobunjenika u najmoćniju i najstrašniju militantnu grupu na svijetu, proširivši se preko kontinenata od Afrike do Australije i Azije.
Sad kad je vođa ubijen, Islamska država će pronaći način da se prilagodi novonastaloj situaciji.
Brza zamjena
Preostale vođe Islamske države sigurno su se dugo spremale za ovaj dan.
Grupa će željeti da pokaže da je snažna i daje signal sljedbenicima da ID nije izbačena iz ravnoteže ovim gubitkom.
Članovi Šure, vijeća koje čine starješine, a svi su muškarci – sigurno su već razmišljali o velikom broju kandidata.
Preduslov za tu ulogu biće nesumnjiva lojalnost Islamskoj državi, dokazana sposobnost strateškog planiranja i, ako je moguće, besprijekorni vjerski istorijat, nešto malo iskustva na ratištu, a možda čak i reputacija izricanja surovih kazni.
Islamska država je oduvijek bila bizarna mješavina ultrakonzervativnih džihadista, bivših pripadnika vojske pokojnog iračkog predsjednika Sadama Huseina i njegovim obavještajnim aparatom, poznatim.
Batisti, pripadnici tog obavještajnog aparata, obezbjeđivali su oružje, eksplozive, informacije i planiranje. Niko nije poznavao Irak bolje od njih – dok su džihadisti obezbjeđivali fanatizam i dobrovoljne bombaša samoubice.
Al Bagdadijev nasljednik će najvjerovatnije biti neko sa dobrim vezama s obje strane ove jednačine.
Posljedice njegove pogibije će se osjećati neko vrijeme unutar Islamske države.
Kad su se džihadisti širom svijeta zarekli na vjernost Islamskoj državi, oni su se bez izuzetka zarekli na lojalnost i njemu lično, obraćajući mu se sa “kalif Ibrahim”.
Iako se pojavio samo dvaput na video-snimcima, uspio je da stvori auru vjerskog autoriteta.
Tvrdio je da je direktni potomak plemena Kuraiši proroka Muhameda i objavu o “kalifatu” dao je iz Velike džamije u Mosulu, za koju je kasnije izdao naređenje da bude dignuta u vazduh.
Činjenice da je Al Bagdadi bio serijski silovatelj, napastvujući između ostalih i zarobljenu američku humanitarnu radnicu Kejlu Miler, kao i da je predvodio masovno porobljavanje jasidskih žena i maloljetnih djevojčica, izgleda da ni na koji način nisu smetale njegovim sljedbenicima.
Osvetnički napadi
Očekujte ih.
Najvjerovatnije mete biće u Iraku i Siriji, gdje je pristup oružju, eksplozivima i dobrovoljnim samoubicama najlakši.
Ali još otkako je Islamska država izgubila posljednje parče teritorije kod Baghuza u Siriji, ona se zariče da će nastaviti s napadima u onome što naziva “ratom iznurivanjem”.
Evropa, Amerika, sjeverna Afrika, Persijski zaliv i azijske zemlje sve se nalaze na nišanu Islamske države.
Čak i napadi “vukova samotnjaka”, koje sprovode usamljeni pojedinci daleko od Bliskog istoka i radikalizovani preko interneta, biće predstavljani da su potekli od Islamske države kao odmazda za Al Bagdadijevu smrt.
Francuska, koja se već dugo nalazi na vrhu spiska meta Islamske države u Evropi, upozorila je građane da budu na oprezu.
Koliko god bi pripadnici Islamske države voljeli da organizuju nekakav spektakularni napad sa mnogo žrtava, vođe znaju da što je njihov plan složeniji, veće su šanse da ga bezbjednosne službe otkriju.
Dakle, u neposrednoj budućnosti veća je vjerovatnoća da će se ona odlučiti za tehnološki nezahtjevne, jednostavne napade sa relativno malo pripreme.
Izgradnja i proširenje
Islamska država ima uznemirujući istorijat otpornosti na udarce.
Pod Bagdadijevim vođstvom i uz pomoć veza koje je sklopio sa drugim džihadistima dok je bio u zatočeništvu u američkom pritvorskom centru u kampu Buka, Islamska država izrasla je iz uglavnom poraženih ostataka Al Kaide u Iraku.
Islamska država se od Al Kaide otcijepila 2016. godine.
Razmimoišli su se po nekoliko tačaka, najviše po pitanju upotrebe ekstremnog, sadističkog nasilja po kojem je Islamska država poznata – a za koje je Al Kaida ispravno tvrdila da odbija ogromnu većinu muslimanskog javnog mnjenja.
Al Kaida je željela da pridobije to mnjenje; Islamsku državu nije bila briga. Rado je regrutovala otpadnike, psihopate i pedofile, ljude koje su privlačili nasilje i svirepost.
Islamska država već ima geografski raspoređenu franšizu širom svijeta i to neće preko noći nestati sa Bagdadijevom smrću.
Ako ništa drugo, njegov nasljednik će sada željeti da ponovo izgradi i proširi organizaciju.
Izvan njene ključne teritorije u Iraku i Siriji, Islamska država ima sljedbenike, od kojih svaka sebe naziva vilajom (pokrajina), u Avganistanu, Libiji, zapadnoj Africi, južnoj i jugoistočnoj Aziji, kao i na Filipinima.
Oni se uglavnom bave lokalnim ili regionalnim problemima, ali tokom godina koliko je Islamska država držala pod kontrolom neku fizičku teritoriju, uspjela je da privuče regrute iz desetina država, postavljajući temelje rasprostranjenoj mreži ekstremista koja postoji danas.
Jedno pitanje će mučiti šefove obavještajnih službi širom svijeta: zašto je Bagdadi potražio utočište u Idlibu, u sjeverozapadnom kutku Sirije, gdje dominiraju rivalske grupe povezane s Al Kaidom (Al Kaida i Islamska država su u direktnom sukobu u Siriji).
Da li je to bilo samo zato što se nadao da će to biti posljednje mjesto na kojem će ga njegovi neprijatelji tražiti? Ili je to bilo – što još više uznemirava – zato što je namjeravao da se obrati rivalima i sa njima formira još smrtonosniji savez iz nužde?
Odgovore vjerovatno nećemo dobiti još neko vrijeme, ali tragovi se možda nalaze u zaplijenjenim obavještajnim podacima koje su komandosi Delta snaga dva sata vadili iz ruševina Bagdadijevog posljednjeg skrovišta.
(BBC)