Za to vrijeme iz Sarajeva nema odgovora na istorijsko priznanje Haškog tribunala da su muslimanske snage u ratu ubijale vlastito stanovništvo i vojnike Ujedinjenih nacija.
I nakon što je odluka Pretresnog vijeća objelodanjena, Bakir Izetbegović iz Haga i dalje čeka dokaze! Priželjkuje nove kako bi bila pokrenuta revizija ranije presude BiH protiv Srbije, kojom je Srbija oslobođena krivice za rat u BiH.
I pribojava se, i starih i novih – o tome da su ratna sarajevska vlast i njihove podređene jedinice, ubijale svoj narod. Sarajevski političari, analitičari, intelektualci i javne ličnosti utrkuju se ovih dana ko će da ospe jaču paljbu po prvom predsjedniku Srpske.
Nerijetko i po Republici Srpskoj – njenoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Riječi, međutim, nemaju kada se spomene istorijsko priznanje Pretresnog vijeća u Hagu, o mračnoj sarajevskoj ratnoj prošlosti.
Na tu temu oglašava se tek prvi u Bošnjaka – Bakir Izetbegović. Četiri dana su prošla, Odluka Vijeća je u međuvremenu objelodanjena, ali njegove iznuđene šture izjave nisu evoluirale.
I dalje je iznenađen. I čeka! – Zanima me na čemu su bazirali takve tvrdnje? To su stare tvrdnje. Ukoliko je Sud našao za shodno da ih potvrdi, treba vidjeti na bazi čega ih je potvrdio, kaže Izetbegović.
Stare ili nove tvrdnje i dokazi, tek Izetbegović mlađi, sve vrijeme rata bio je uz oca Aliju! Znali su još tada, zarad kojih ciljeva su i kakve naredbe u potaji izdavali. I izvršavali.
A krivicu zvanično, pripisivali Srbima. Znalo je Sarajevo odmah, primjera radi, – naredbodavca i egzekutora napada na porodicu bivšeg prvog im vojnika – Sefera Halilovića.
O tome govori i telefonski razgovor Hajrudina Halilovića, brata Sefera Halilovića i Rusmira Mahmutćehajića, potpredsjednika Vlade tzv. Republike BiH.
Eksplozivna naprava, koja je usmrtila dva člana porodice Halilović, ispostaviće se kasnije, postavljena je na terasi stana.
Egzekutori – članovi sarajevske jedinice za likvidaciju “Ševe”, predvođeni Nedžadom Herendom. Kakvu su kvalifikaciju, osim žrtve, dobila djeca u parku na Alipašinom polju? Njih šestoro ubijeno je 1994. godine.
Petoro odraslih je ranjeno. A smrtosnosni projektili nisu ispaljeni sa srpskih položaja, jedinstveno je bilo Pretresno vijeće. Јedinstva im je međutim manjkalo – kada je riječ o februarskom masakru na pijaci Markale!
Sudija Melvil Berd izdvojio je mišljenje, povjerovao dokazima i svjedocima, među kojima i Alijinom zaštićenom “Biseru”, kako su za Markale pakleni plan spremali upravo Izetbegović stariji i reis Mustafa Cerić.
Ni slučaj “Markale” nije novina za sarajevske ćutologe. Čak ni za one iz UN-a. Ovi posljednji još u februaru 1994. godine o tome su sačinili i izvještaj. I sklonili ga u arhiv. – Taj dokument, na moje lično zadovoljstvo, kaže da je ubitačni projektil koji je pogodio Markale jedino mogao doći sa muslimanske teritorije – potvrđuje i Dejvid Bajnder, novinar Njujork tajmsa.
Potvrdili su i svjedoci i balističari. Sarajevo i Srebrenica i dalje su riznice mračnih tajni muslimanskog ratnog i poratnog rukovodstva. Bez obzira na brojne haške istražitelje koji su decenijama krstarili tim područjem. I ćutologe amnestirali od odgovornosti. Sve do sada!
RTRS