Nakon nekoliko ružnih sezona, navijači Reptorsa možda su zaboravili da košarka, igrana u svom najboljem izdanju, može biti nešto prekrasno.
Pada mi na pamet akcija s sredine treće četvrtine pobjede Toronta u Filadelfiji u srijedu naveče. Počelo je dodavanjem Džamala Šeda, stvarajući priliku za prolaz nakon uspješnog koša iz polja. Skoti Barns je izbacio loptu Grejdiju Diku, došao do blokade, a zatim ju je vratio u igru i dodao bez pogleda Džejkobu Poeltlu za polaganje. U roku od 10 sekundi, Reptorsi su prošli cijeli niz, a svih pet igrača je dodirnulo loptu i napravilo pet dodavanja između sebe.
Prije jedne sezone, takav niz bi bio ozbiljan kandidat za posjed godine. Sada je to samo jedna lijepa akcija iz dominantne četvrtine unutar još jedne impresivne pobjede tokom prvog mjeseca nove sezone.
Reptorsi su preporođeni sa Srbinom na klupi
Reptorsi su pobijedili u devet od deset utakmica prvi put od februara 2022. i, s skorom 10-5, drže drugi najbolji omjer u Istočnoj konferenciji prvi put od avgusta 2020.
Naravno, uhvatili su nekoliko prilika tu i tamo – protiv razbijenih protivnika ili dobrih ekipa u drugoj noći uzastopne utakmice. Ali nemojte se zavaravati, s 10 od prvih 15 utakmica u gostima i samo pet od njih protiv konkurencije ispod .500, Reptorsi su ovdje isključivo po zaslugama.
Ovo je tim koja zna kako treba igrati na obje strane terena: dijeliti loptu u napadu, letjeti okolo i forsirati izgubljene lopte u obrani. Smislili su pobjedničku formulu. Mnogo je pohvala prema igračima koji je sprovode, ali možda se premalo pridaje čovjeku koji propovijeda te principe od samog početka svog mandata, Darku Rajakoviću.
Na ovaj ili onaj način, ovo je uvijek trebala biti značajna sezona za Torontovog trenera u trećoj godini. Naučili smo nekoliko važnih stvari o 46-godišnjaku iz Srbije tokom njegovih prvih nekoliko sezona na tom položaju.
Rajaković pokazao zavidno košarkaško znanje
Prije svega, razumio je zadatak: osnažiti Barnsa, razvijati mlade igrače, održati svlačionicu na okupu kroz nedaće, a istovremeno ostati fokusiran na širu sliku i, šta je ključno, izgubiti dovoljno utakmica da bude u konkurenciji za visokokvalitetnog igrača na draftu. Ako ništa drugo, možda je pobijedio previše – uprkos ukupnom rezultatu od 55-109 u dvije sezone, imali su deveti ukupni izbor na prošlom draftu (Kolin Marej-Bojls) koji to pokazuje.
Ali, vodeći tim kroz njenu obnovu, Rajaković je dokazao da se mnogi kvaliteti koji su ga učinili cijenjenim pomoćnim trenerom mogu prenijeti na glavnu ulogu. Njegova pažljivost i predanost, koje su dobile podršku bivših učenika poput Dejvina Bukera i Dezmonda Bejna, pomogle su oživjeti nekada uspavani program razvoja igrača u Torontu. Njegova energija, strast, empatija i direktan pristup učinili su ga nekim s kim su igrači željeli ratovati. Povjerovali su u njegov sistem, mnogo prije nego što je počeo donositi plodove.
Reptorsima je trebao neko ko će doći tokom tranzicije u organizaciji i uspostaviti kulturu pobjede bez da zapravo puno pobjeđuje. Čak i bez pritiska postizanja opipljivih rezultata, treniranje ekipe u obnovi jedan je od najtežih i najnezahvalnijih poslova u profesionalnom sportu.
Srbin se savršeno nosi s pritiskom
Rajaković je taj dio uspješno obavio, ali suočavanje sa stvarnim očekivanjima i istinskim pritiskom po prvi put u toj ulozi odrediće da li je on pravi čovjek koji će ih voditi u sljedeću fazu i sprovesti proces do kraja. Prvi rezultati su ohrabrujući. Nije samo to što Reptorsi pobjeđuju u utakmicama, već i način na koji pobjeđuju govori o uticaju trenera.
Jedna od stvari koja je omogućila Rajakoviću da se pojavi kao kandidat za nezahvalno mjesto koji će zamijeniti Nika Nursa u ljeto 2023. bio je njegov pogled na to kako bi se sport trebao igrati. S gotovo tri decenije iskustva treniranja na različitim nivoima širom svijeta, posudio je iz evropske igre, estetski ugodnog stila košarke koji se temelji na dijeljenju lopte. Od prvog dana, Rajaković je naglašavao kretanje lopte, kretanje igrača i donošenje brzih, ali učinkovitih odluka.
U svakoj od posljednje dvije godine, Toronto je bio pri vrhu lige po asistencijama (šesto i sedmo), dok je istovremeno bio pri dnu po ofenzivnoj učinkovitosti (24. i 26.). Lopta se kretala, ali ne uvijek sa svrhom.
Sada kada imaju kadar da to izvedu, vidimo kako se sve spaja. Više od mjesec dana nakon početka sezone, Reptorsi su sedma najbolja ofanzivna ekipa lige. Treći su u napadu na pola terena, u odnosu na 25. mjesto prošle sezone i 26. mjesto godinu prije. Nisu bili nadprosječna ekipa na pola terena otkako je napad vodio Kavhi Leonard u finalnoj sezoni 2018/19.
Asistiranje, protok lopte, savršena egzekucija
Naravno, mnogo toga je posljedica Brendon Ingramovog efekta, ali Rajaković zaslužuje priznanje za integraciju jednog od najboljih izolacionih strijelaca lige u slobodno tekući ofanzivni sistem. Pedeset i četiri odsto Ingramovih pogodaka iz igre je asistirano, u odnosu na 48 odsto u njegovoj posljednjoj punoj sezoni s Nju Orleansom.
Sveukupno, Reptorsi u prosjeku postižu 30.1 asistenciju, četvrti najveći broj u ligi. To bi bio najveći rezultat u istoriji franšize. U toj eksploziji od 44 poena u trećoj četvrtini protiv Filadelfije, svih 13 njihovih pogodaka iz igre je asistirano. Završili su utakmicu s 33 asistencije na 45 koševa.
To nije samo košarka Reptorsa u svom najboljem izdanju, to je timska košarka u svom najboljem izdanju.
Rajakovićeva doktorska disertacija u odbrani i tranziciji
Ne treba zanemariti, Rajaković gradi svoj tim na odbrambenom identitetu koji su uspostavili krajem prošle sezone – u srijedu su pretvorili 21 izgubljenu loptu 76ersa u 31 poen. Kao što je obećao, koristio je veliku rotaciju kako bi održao fizički zahtjevan, energičan stil igre u odbrani i majstorski je upravljao novostečenom dubinom tima i klupe.
Istina, dublja klupa znači da ima više mogućnosti za rad, ali s tim dolazi i pritisak da pritisne prave dugmiće u pravo vrijeme, i uglavnom je to i učinio.
Iznenađujući uspjeh Reptorsa stavio je Rajakovića na radar kao kandidata za trenera godine na početku sezone. Njegova borba počinje s J. B. Bikerstafom, koji je vodeće Detroit Pistonse u Istočnoj konferenciji – pobjednike 11 uzastopnih utakmica – doveo do njihovog najboljeg početka u deceniji, ali Rajaković brzo dobija na zamahu.
U sezonu je ušao s drugom najmanjom kvotom da bude prvi otpušteni trener, odmah iza Nursa i odmah ispred trenera Pelikansa, Vilija Grina, koji je otpušten prošle sedmice. Sada, mjesec dana nakon početka sezone, on je drugi favorit za osvajanje najprestižnije nagrade struke, prema “FanDuel” portalu.
Ništa nije garant očuvanja pozicije na klupi
Zasluživanje te časti sigurno ne bi garantovalo njegovu budućnost u Torontu ili čak u NBA ligi. Tri trenera koji su je osvojili s Reptorima mogu to potvrditi. Nurs i Sem Mičel otpušteni su manje od tri godine nakon što su primili trofej. Dvejn Kejsi otpušten je dva mjeseca prije nego što ga je osvojio.
Svako priznanje na nivou lige bilo bi sjajno za drugog NBA trenera rođenog u Evropi. Ali potvrda koja mu je potrebna, stvar koja će produžiti njegovo vrijeme u Torontu – ugovor mu je do sezone 2026/27. – i dokazati da se njegova hrabrost razvija pred našim očima.
Sa svakom pobjedom, svakim poremećenim slavljem u svlačionici i svakim prekrasnim, savršeno izvedenim napadom, Rajaković dokazuje da zaista može trenirati NBA ekipu i biti prestižni član najboljeg košarkaškog društva svijeta.
Nezavisne.com (Foto: AP)