Čuvar srpskog vojničkog groblja Zejtinlik u Solunu, Đorđe Mihailović konačno će dobiti srpsko državljanstvo!
Njemu će ovih dana biti dodijeljeno državljanstvo Srbije za višedecenijsku posvećenost u čuvanju 8.000 grobova srpskih ratnika i, s posebnom ljubavlju, njegovanju uspomena na njih, saznaju Novosti u Vladi Srbije.
Kako je djeda Đorđe često govorio “mi Mihailovići jesmo rodom iz Grblja kod Boke Kotorske, ali smo se uvijek zvali Srbima. Ništa drugo, samo Srbi”.
Poštovanje i divljenje prema junacima naslijedio je od svog djede Save i oca Đure, koji su prije njega čuvali zastavu srpske slave na ovom nepreglednom polju tuge i ponosa.
– Oni su me zavjetovali da tu zastavu čvrsto držim, jer dok zastavu držiš, drži i ona tebe. To je tako u našem narodu – kaže on.
Djed Đorđe više od šest decenija čuva i njeguje humke srpskih vojnika koji su tokom proboja Solunskog fronta položili život, na vratima otadžbine. Na ovom srpskom vojničkom groblju on i danas stražari. Svakog jutra podiže srpsku zastavu nad usnulim vojničkim pukovima.
– Čast je služiti na ovakvom mjestu gdje su ispod svake stope njihove kosti. I sudbine koje prenose njihovi potomci, kad iz Srbije dođu. A nema odakle ne dolaze. Donesu kakav bijeleg iz rodne kuće, zavičajnu rakiju, kutiju duvana. Ostanu ovdje čitav dan, slušaju stihove koje im kazujem. Zaplaču, a ja im poručim: nije suza, djeco, za ovakve junake. Vaše je da ih pamtite i ponosite se njima.
A kada su mu godine ozbiljno načele zdravlje, Đorđe se tada pomirio da je vrijeme da napusti staru, kamenu kuću na groblju, gdje se rodio.
Prije koju godinu preselio se u stan stotinak metara uz ulicu, iznad. Njegova supruga Svetlana, Grkinja kojoj je dao ovo srpsko ime, govorila je da čim ustane otvara vrata na terasi, gleda u groblje i već oko pet ujutru spušta se na Zejtinlik. Povijen, pomoću štapa i svako jutro isto – otvara kapiju, podiže zastavu, otvara mauzolej i čeka potomke ratnika da im još ponešto ispriča o slavnoj prošlosti.
A kada je prije dvije godine obilježavana stogodišnjica proboja Solunskog fronta na Zejtinliku, Đorđe Mihailović je u svojoj devedesetoj sve vrijeme, stojeći na suncu, propratio ceremoniju obilježavanja jubileja. Uzalud su mu nudili i čak donosili stolicu “da malo odmori”, odbio je – vojnički.
– Ovo je dan i ovo je mjesto kad svi treba da stojimo – kazao je.