Nacrtom zakona uvodi se i novi institut – zajedničko vršenje roditeljskog prava i nakon razvoda braka, koji roditeljima koji ne vode zajednički život daje mogućnost zajedničkog vršenja roditeljskog prava, ako zaključe sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava i ako sud procijeni da je to u najboljem interesu djeteta.
Uređenje vršenja roditeljskog prava i održavanje ličnih odnosa daje se u nadležnost sudu, čime se obezbjeđuje veća i sigurnija zaštita roditeljskog prava i dječija, za razliku od sadašnjeg uređenja, koje je povjereno centrima za socijalni rad, što je u praksi predstavljalo problem u pogledu provođenja odluka i nepostojanju mehanizma za njihovo izvršenje.
Uvođenjem instituta – pravo na porodični dom, definisano je da su to nepokretnosti u kojima žive roditelji i njihova maloljetna ili usvojena djeca, a da bračni supružnik, za vrijeme trajanja braka, ne može otuđiti ili opteretiti porodični dom koji predstavlja zajedničku imovinu, bez saglasnosti drugog bračnog supružnika koja se daje u formi notarski obrađene isprave.
U slučaju razvoda braka u porodičnom domu ostaje roditelj kojem je povjereno vršenje roditeljskog prava, odnosno sa kojim dijete živi.
Izvor: Srna