“Upravo zato se zalažemo za ukidanje proširenih nadležnosti, a posebno se protivimo uspostavljanju vrhovnog suda BiH, jer bi njegovim uspostavljanjem, za šta takođe ne postoji ustavni osnov, bila ugrožena postojeća organizacija sudova u entitetima. Pravosuđe entiteta predstavlja zaokruženu cjelinu i ne može biti ugroženo po bilo kojem osnovu”, rekao je Kasipović za beogradske “Večernje novosti”. On navodi da Republika Srpska istrajava na ukidanju takozvane proširene nadležnosti koja omogućava Sudu BiH da, prema nejasnim kriterijumima, preuzima predmete iz nadležnosti entitetskih sudova.
“Republika Srpska se zalaže za poštovanje uspostavljene nadležnosti između zajedničkih institucija BiH i entiteta regulisanih Ustavom BiH i ustavima entiteta. U organizaciji pravosuđa ovo je izuzetno važno s ciljem jačanja pravne sigurnosti i prava svakog na pravično suđenje i poštovanje člana šest Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda”, navodi Kasipović.
Prema njegovim riječima, cilj Republike Srpske jeste da se prema opšteprihvaćenim standardima regulišu stvarne nadležnosti Suda BiH na vrlo jasan i decidan način. “To podrazumijeva da Sud BiH nema nadležnost u odnosu nad sudovima entiteta i da je nadležan samo u krivičnim stvarima, za krivična djela ugrađena u Krivični zakon BiH ili i u neki drugi zakon koji je donijela Parlamentarna skupština BiH.
To praktično znači da su krivična djela ugrađena u Krivični zakon entiteta u isključivoj nadležnosti suda i tužilaštva entiteta”, pojasnio je Kasipović. Kasipović ocjenjuje da je za bilo kakvu reformu organizacije i nadležnosti Suda BiH potrebno postići pun konsenzus, kako struke tako i politike. “Zbog nezadovoljstva radom Suda i Tužilaštva BiH, a naročito zbog retroaktivne primjene Krivičnog zakona, proširene nadležnosti, strukturalni dijalog je i počeo 2011. godine i imao je za cilj da se redefinišu Sud i Tužilaštvo BiH u skladu sa opšteprihvaćenim standardima iz ove oblasti”, dodao je Kasipović.
On je podsjetio da je Zakon o sudu nametnut, ali je za njegovu izmjenu i dopunu potreban pun konsenzus kako bi mogao biti usvojen u Parlamentarnoj skupštini BiH. “Ma koliko pregovori trajali i bez obzira na njihov ishod, postojeća organizacija i nadležnost sudova Republike Srpske ostaje netaknuta. Zakon o sudovima Srpske donijela je Narodna skupština Republike Srpske, na osnovu člana 121. Ustava Republike Srpske i to je pitanje u isključivoj nadležnosti Srpske”, podsjetio je Kasipović.
On je ukazao da dosadašnja iskustva pokazuju da Sud BiH ni u jednom “preuzetom” predmetu nije postupio u skladu sa zakonom. Resorni ministar kaže da se predstavnici Republike Srpske zalažu da se Apelaciono vijeće, koje je u sastavu Suda BiH, izmjesti uspostavljanjem Višeg suda, kao drugostepenog suda. Kasipović je zaključio da je postojeća organizacija suprotna Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u kojoj je jasno definisano da osuđeno lice ima pravo žalbe neposredno Višem sudu. On je naveo da je značajan pomak u dijalogu bila briselska konferencija ministara pravde BiH, entiteta i predsjednika Pravosudne komisije Brčko distrikta BiH.
(Agencije)