Neki naučnici kažu da nijedna biljka nije tako djelotvorna u čišćenju crijeva, želuca i krvi kao što je to sremuš.
Sadrži eterična ulja, mineralne soli, šećer, vitamin C, karotin, belančevine, masti i alicin kao glavni sastojak. Raste u listopadnim, četinarskim i mješovitim šumama na 1.600 m nadmorske visine, na vlažnom tlu.
Pojavljuje se poslije snijega i ima ga do juna. Nadzemni dio se sakuplja u proljeće, a listovi do cvjetanja. Svježa lukovica se sakuplja u avgustu sve dok biljka ne donese sjeme.
“Bolešljivi ljudi i malokrvne osobe trebalo bi da ga cijene kao zlato, mladi bi cvjetali kao ruže i razvijali se kao jele na suncu ako bi ga jeli u dovoljnoj količini”, poručuje jedan prirodnjak.
Sremuš sadrži esencijalna ulja bogata alinom, izoalinom i drugim sulfidnim jedinjenjima.
Mladi listovi imaju 20 do 50 mg vitamina C i oko sedam odsto karotena. Svjež sremuš može se naći u prirodi svega 20 do 30 dana u godini.
Ubica otrova
Nijedna biljka nije tako djelotvorna u čišćenju želuca, crijeva i krvi kao ova i zato je idealna za detoksikaciju organizma poslije duge zime. Ako protrljate bilo koji dio biljke među prstima, možete da osjetite karakterističan miris bijelog luka.
Divlji bijeli luk snižava krvni pritisak, smanjuje količinu lipida, triglicerida i holesterola i djeluje kao antioksidans.
Takođe, pomaže kod prehlada, jer ima baktericidno dejstvo, štiti od ateroskleroze, ne dozvoljava spajanje trombocita i pomaže u problemima sa čirem na želucu.
Sremuš pomaže poboljšanju cirkulacije, blagotvorno djeluje na srce, ima antimikrobno dejstvo (sprečava infekcije i ubrzava zarastanje rana), antioksidans je (vezuje slobodne radikale i uklanja ih iz ćelije) te čisti tijelo od štetnih materija.
U kuhinji
Listovi sremuša mogu se upotrijebiti kao dodatak salatama ili kuvanju, pržiti s jajima, isjeckati i staviti u namaze poput maslaca ili krem-sira, a mogu se dodati kao začin čorbama i supama. Takođe moguće ga je spremati kao špinat ili kao zelenu salatu.
N.N.