Učešćem Rusije i Amerike u dijalogu Beograda i Prištine prešlo bi se na teren pregovora i političkih dogovora Moskve i Vašingtona, a uticaj Brisela bio bi osjetno umanjeniji.
U toj situaciji mi bismo imali dvije nuklearne sile koje bi se bavile ovim pitanjem i samim ti bi Kosovo opet sa regionalnog pitanja prešlo na globalni teren.
Albanski lideri sve češće zagovaraju proširivanje formata pregovora Beograda i Prištine i na Vašington sa Brisela, pa Predrag Rajić iz Centra za društvenu stabilnost kaže za Sputnjik da potez predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i iznošenje prijedloga predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu vidi kao odličnu vrstu manevarskog poteza.
“Dakle, manevarski potez koji je zapravo trebalo da ukaže kompletnoj međunarodnoj zajednici da Srbija ne želi da bude stavljena pred svršen čin, to jest da želi da se Briselski dijalog nastavi u formatu u kom je dosad bio, bez širenja na neke druge činioce i ukoliko se to pak desi, odnosno ukoliko SAD odluče da se uključe u taj dijalog uz pristanak EU, da bi onda Srbija uslovila da se taj dijalog dodatno proširi na Rusku Federaciju”, smatra Rajić.
Ruska Federacija je jedna od dvije stalne članice Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija koja nije priznala nezavisnost Kosova i Metohije, podsjeća Rajić, pa bi to onda bila neka vrsta reciprociteta s obzirom na to da SAD nažalost jesu priznale tu jednostrano proglašenu nezavisnost Kosova.
“Da”, rekao je Putin
Srbija je dobila potvrdu ruskog predsjednika Vladimira Putina da je ruska strana spremna da se uključi u dijalog Beograda i Prištine ukoliko bude pokušaja i namjere da se proširi format dijaloga i ako Amerikanci budu željeli da se uključe u njega, rekao je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u Moskvi.
“Pitali smo: da li bismo smjeli da kažemo da bi se sa naše strane uključila RF, i Putin je potvrdno odgovorio“, dodao je Vučić.
Šta ovakva odluka Moskve znači za Srbiju? Kako će se ona odraziti na dijalog? Kako će reagovati Amerika? Znači li ovo promjenu formata dijaloga i šta je posljedica ako do te promjene dođe?
Ovakva najava je, rezonuje Rajić, bila neka vrsta poruke Beograda Vašingtonu jer Vašington još nije odlučio da li će se u taj dijalog uključiti.
“Tako da to treba imati na umu jer je Vašington u fazi razmatranja albanskog prijedloga i mislim da će ovaj argument doprinijeti tome da se SAD ipak ne odazovu pozivu Ramuša Haradija, odnosno ne uključe se direktno u ove pregovore kao jedan od subjekta”, ukazuje Rajić.
Pretpostavljam, dodaje on, da će SAD pobočno podržavati nastavak dijaloga, to nije nikakva tajna jer je to agenda američke spoljne politike.
“Vjerujem da s tim ni drugi učesnici u dijalogu nemaju problem, ali samo učešće Amerike kao subjekta u dijalogu bi već dosta promijenilo taj format, tako da vjerujem da je ovo argument u prilog konačnoj odluci Stejt departmenta da se ipak u sam dijalog ne uključe”, kaže Rajić.
Kontraudar zvaničnog Beograda
Potvrda ruskog predsednika Vladimira Putina je, prema mišljenju Georgija Engelharda sa Instituta za slavistiku Ruske akademije nauka, za Beograd prije svega način na koji Srbija pokušava da sačuva postojeći format pregovora pod okriljem EU, ali bez SAD, na čijem angažovanju insistira Priština.
“Očigledno je da bi učešće Amerike u ovim pregovorima promijenilo raspored snaga i bilo štetno za Srbiju. Naravno da SAD ne žele da se Rusija u bilo kom obliku vrati u pregovore o Kosovu, posebno ako uzmemo u obzir to što posljednjih nekoliko godina Amerika pokušava da potisne Rusiju sa Balkana. Ni EU neće gledati blagonaklono na eventualno uključenje Rusije u dijalog Beograda i Prištine”, kaže Engelhard.
Od ljeta 2017, podseća on, kad su se pojavile prve informacije o eventualnom učešću Moskve, ništa se nije promijenilo u odnosima Rusije i EU: sankcije su i dalje na snazi, Rusija se optužuje za sve i svašta, vodi se kampanja protiv energetskih projekata.
“U takvim okolnostima, pristanak EU na učešće Rusije bi značio priznavanje da su svi prethodni potezi Brisela bili neuspješni. Međutim, to ne znači da je direktno učešće ruskog predstavnika na pregovorima u Briselu apsolutno nemoguća opcija. Ali to bi bilo moguće samo nakon veoma sofisticirane političke trgovine, to jest, na primjer, Rusija bi mogla da pomogne u rješavanju nekih dalekoistočnih problema, i zauzvrat bi dobila ’pristup‘ pregovorima o Kosovu”, sugeriše Engelhard.
Zbog svega navedenog, Rajić ne očekuje da se ni Ruska Federacija ni Amerika neće uključiti u Briselski dijalog, već je sve ovo odgovor na konstantno insistiranje iz Prištine da se dijalog proširi i da je predsjednik Vučić zapravo želio reći da ukoliko već širimo dijalog, onda možemo da ga širimo i dodatno, onako kako bi to moglo da odgovara i državnim interesima Srbije u konačnici.
2Ipak, vjerujem da će se pregovori nastaviti u formatu u kome su sad i da se odluke koje su donijele velike svjetske sile prema pitanju Kosova i Metohije, a tu prije svega mislim na odluku Vašingtona da prizna nezavisnost i odluku Moskve da je ne prizna, neće mijenjati u neko dogledno vrijeme. I da će se zapravo gledati u kom pravcu Briselski dijalog ide”, predviđa Rajić.
Promjena koja ne odgovara Americi
Ako bi se ipak Rusija i Amerika uključile u dijalog, Rajić kaže da bi to bila drastična promjena formata i razlika u pregovorima bi bila drastična.
“Tada bi zapravo sve prešlo na teren pregovora i političkih dogovora Moskve i Vašingtona. Tu bi uticaj Brisela bio osjetno umanjen. Danas je Brisel taj koji treba da bude ’dil broker‘, to jest treba da bude neka vrsta posrednika. U toj situaciji mi bismo imali dvije nuklearne sile koje bi se bavile ovim pitanjem i samim ti bi Kosovo opet sa jednog regionalnog pitanja prešlo ponovo na globalni teren, na svetsko pitanje”, jasan je Rajić.
Za ovako nešto, podvlači Rajić, ne postoji volja, prvenstveno u Vašingtonu i zbog toga ne vjeruje da će do proširenja formata doći jer ukoliko se Amerika ne uključi u dijalog, jasno je da nema potrebe da se uključuje Ruska Federacija.
On podvlači značaj skorašnjeg prijedloga Altanskog savjeta i nove strategije SAD za Balkan. To nije zvaničan državni dokument Amerike, ali je dovoljno važan da se mora pažljivo proučiti jer može da dâ određene smjernice kako će Amerika djelovati u narednom periodu.
“Vrlo je izvjesno, a to čujemo i od Američkih zvaničnika, da će se Amerika više angažovati na ovom prostoru sljedeće godine. Međutim, ne treba to brkati sa eventualnim uključenjem u format dijaloga. Veće uključenje SAD prije svega vidim u njihovom snažnijem ekonomskom i političkom prisustvu na ovom prostor, informacionom takođe. A manje vidim to u vidu klasičnog uključivanja u neke formalne dijaloge koji su već prepušteni saveznicima, što EU i nominalno i praktično jeste kad je Amerika u pitanju”, zaključuje Rajić.
(NN/sputniknews.com)