Na Miholjske zadušnice u svim pravoslavnim hramovima služi se sveta liturgija i parastos za upokojene. Nakon službe, vjernici odlaze na grobove svojih bližnjih, gdje čiste i uređuju grobna mjesta, kade ih tamjanom i pale svijeće, uz tihu molitvu za pokoj duša onih koji su prešli u vječnost.
Prema drevnom običaju, na grob se donosi kuvano žito i vino, koje sveštenik blagosilja i preliva tokom parastosa. Žito simbolizuje vječni život i vaskrsenje, dok vino označava krv Hristovu i spasenje.
U pojedinim krajevima Srbije i dalje se njeguje lijep običaj da se na ovaj dan podijeli hrana i darovi siromašnima, kao čin ljubavi i milosrđa učinjen u ime onih koji više nisu sa nama. Na taj način, sjećanje na pokojne prerasta u djelo dobrote koje donosi mir i blagoslov živima.
Vjerovanje i vrijeme odlaska na groblje
Narodno vjerovanje kaže da je najbolje na groblje otići u prijepodnevnim satima. Smatralo se da molitve izgovorene po dnevnom svjetlu lakše dopiru do neba i da duše pokojnika tada najjasnije osjećaju prisustvo svojih najmilijih, piše Kurir.
Za one koji nisu u mogućnosti da odu na groblje, običaj nalaže da se u crkvi upali svijeća za pokoj duše. Plamen te svijeće, makar malen, nosi istu poruku da se naši bližnji ne zaboravljaju i da ih u molitvi i ljubavi zauvijek nosimo sa sobom.
(Srpskainfo – Foto: Srpskainfo)