Istorija Drugog svjetskog rata zna za mnoge heroje u svim armijama, međutim oni koji su postigli izuzetne podvige u jednom boju mjere se desetinama.
Takav je bio Osetin Hadžimurza Zaurbekovič Miljdzihov. Automatom PPD-40 “Degtjarev” on je uspio da likvidira 108 njemačkih vojnika i oficira u samo jednoj borbi.
Ratni put Miljdzihov započeo je na samoj granici 22. juna 1941. godine. Iz goruće kasarne uspio je da spase znamenje svoje jedinice, krećući se u njemačkoj pozadini uspio je da se probije do sovjetskih jedinica u rejonu Pskova. Nakon ovog podviga stari vodnik i komsomolac Miljdzihov dospio je u izviđačku četu 163. pješadijske divizije 34. armije sjevero-zapadnog fronta. Bio je na dužnosti komandira odjeljenja.
Njegov odred dobio je zadatak da djeluje u neprijateljskoj pozadini u Ličkovskom rejonu Novgorodske oblasti. Na putu Jefimova, Černova i Miljdzihova našao se njemački bunker iz koga je dejstvovao mitraljez MG-34. Miljdzihov je prišao bunkeru i ubacio granatu, nakon čega je uleteo sa automatom PPD-40 “Degtjarev” likvidirajući sedam Njemaca. Trojka je zarobila i jednog ranjenog oficira, dok su tri njemačka vojnika pobjegla.
Sa zarobljenikom su krenuli na susret sa drugim izviđačkim grupama. Kada je do mjesta zbora ostalo još 400 metara, Miljdzihov i Jefimov su primijetili zasedu u kojoj je bilo 13 njemačkih jegera, a kojima su prišli s leđa. Miljdzihov je predložio da ih napadnu, ali Jefimov nije prihvatio taj prijedlog i krenuo je na blef, dobacivši im na njemačkom da se predaju. Nijemci su počeli da dižu ruke jedan po jedan, ali jedan je ipak pripucao i na mjestu ubio Jefimova, a Miljdzihov je iz automata uspio da pokosi sve Nijemce. Nakon ovoga uslijedila je prava drama.
Miljdzihov je našao ostatke izviđačke grupe, međutim shvatio je da su svi lakše ili teže ranjeni.
On je riješio da sam napravi zasjedu i pokriva povlačenje grupe koju je gonila njemačka četa. Sa prva dva diska uspio je da likvidira 39 njemačkih vojnika, nakon čega je zbog nedostatka municije morao da gađa pojedinačnom paljbom.
Nijemci su pokušali da ga okruže, ali je Miljdzihov uspjevao svaki put preciznim hicima da spriječi te pokušaje. Dubok snijeg nije dao Nijemcima da se brzo kreću, a sjećajući se toga Miljdzihov je govorio “i snijeg je bio na mojoj strani”. Za 30 minuta borbe dobio je tri rane, u nogu, stomak i vrat. Miljdzihovu su ostala dva metka, u poslednjem trenutku iza njegovih leđa čulo se “ura”! U pomoć mu je stigao vod poručnika Gluhova koji se bacio u juriš na Nijemce. Miljdzihov je od gubitka krvi izgubio svijest. Svog podviga ni on sam nije bio svjestan. Vojnici i oficir koji su došli u pomoć prebrojali su 108 leševa njemačkih vojnika. Čuđenje je bilo još veće jer je znatan dio njih bio likvidiran jedinačnom paljbom. Novi komandir čete stariji poručnik Ljvovski predložio je da Miljdzihov bude nagrađen zvijezdom Heroja SSSR.
U to vrijeme Miljdzihov je u velikim bolovima umirao u bolnici. Hirurg nije uspjevao da mu izvadi metak iz stomaka jer je u toku bila Demjanska operacija zbog čega je bolnica bila prepuna ranjenika. Iznenada je u bolnicu ušao pilot koji je pronašao Miljdzihova i saopštio mu da je postao Heroj SSSR-a.
Hitno je prebačen avionom za Moskvu gdje je dobio pomoć najboljih hirurga. Zvezdu heroja lično mu je uručio Mihail Kalinjin koji je specijalno zbog toga došao u bolnicu. Nakon oporavka prebačen je u unutrašnje snage NKVD gdje se suprotstavljao čečenskim pobunjenicima koji su bili na strani Nijemaca. Posljednju ranu dobio je upravo u borbi protiv čečenskih bandi, nakon čega je premješten na civilne dužnosti. Miljdzihov je preminuo u Vladikavkazu u osamdesetoj godini života 1998. godine.