Dvadesettrogodišnja Sofija Vušović iz Kostajnice jedna je od najmlađih učesnica trke “Julian Alps Trail Run 100 milja” koja se održala u Sloveniji, a po završetku ona je proglašena kraljicom trke.
Naime, Sofija je mlada ultramaratonka koja je sa svojih nepunih 18 godina istrčala prvu trku ovog tipa, te je, kako kaže, tada shvatila da je to pravi sport za nju.
Sofija svoju priču za “Nezavisne novine” počinje prvim trailom (planinskim trčanjem) koji je istrčala na Jahorini 2018. godine.
“Prvi trail sam završila na Jahorini 2018. godine i to je bilo na 104 kilometra. Odmah sam se prijavila na ultru jer mi se to činilo kao neki veći izazov gdje želim da okušam sebe i da testiram svoje granice izdržljivosti. Uvijek su me privlačile ekstremnije stvari. Kad sam se okušala na prvom trailu, koliko god to tada bilo surovo za mene znala sam da je to nešto moje gdje se pronalazim. Priroda, planina, nepredvidive situacije koliko god da smo spremni”, kazala je Sofija.
Kako ističe, trka koja je nedavno završena u Sloveniji ostavila je poseban utisak na nju, a kako kaže to je posebno iskustvo za svakog sportistu.
“‘Julian Alps Trail Run 100 milja’ (177 km sa 10.720 m ukupnog uspona) – tehnički veoma zahtjevna trka. Završila sam je za nepunih 46 časova. Kraljevska dužina koja vodi kroz fantastične predjele Julijskih Alpa, pravi izazov za ljubitelje ultratraila. Najviši vrh na stazi je planina Stol 2.236 m, i nalazi se poslije 120 kilometara. Bila je to stvarno velika avantura za mene. Uspjela sam da se izborim sa limitom i u cilju su me dočekali kao šampiona. Priprema je trajala oko četiri mjeseca. Nisam jurila nikakav rezultat, cilj mi je bio samo da završim u limitu. Trebalo je da imamo oko 8.000 metara, ali su posljednji čas odlučili da nam još malo otežaju našu avanturu i produže trku, tako da se nakupilo tu 10.720 m i 177 km. U tih nepunih 46 časova se preživjelo zaista svašta.
Bilo je mnogo visoke temperature na početku, ali sam se tada osjećala super, mada sam znala da ne treba da se zanosim jer me čeka dugo putovanje. Sam teren na trci je bio mnogo zahtjevan, ali priroda je bila fenomenalna, jedino što nisam očekivala toliku cestu na takvom trailu. Uspon na planinski vrh je težak sam po sebi, a pogotovo poslije toliko pregaženih kilometara. Morala sam da pazim na svaki korak i da se penjem pažljivo i koncentrisano jer je rizik veliki i nema mu mjesta. Kad sam dočekala vrh osjećala sam se kao da sam dobila još jednu šansu, ‘hajde sad još malo i gotovo'”, kazala nam je Sofija te dodala da je na spustu čak naišla na jednog Italijana koji je zaspao kraj puta.
“Do Golice, 30 kilometara do kraja, toliko mi se bilo odužilo, počeo je opasan bol u koljenu i mislila sam samo da dođem do stanice i tu stajem. Međutim, volonteri koji su se našli tamo su bili preljubazni, kao i na svim ostalima. Stavili su mi ice power sprej, uzela sam tablete za bolove i odlučila da požurim da finiširam trku samo da stignem jutarnji limit”, ispričala nam je Sofija te, kako je dodala, finiš ove trke je bio veoma uzbudljiv.
“Spust poslije toga je bio toliko strm da je jedini način da se spustimo bio da se pomažemo rukama. Vrijeme teče, a mi se ne pomjeramo… Naravno, eto ga finiš, eto ga cilj, ali ne i kraj… Gomila ljudi koja me bodri, svi čekaju da završim. Ulijećem, više ne vidim nikoga i samo padam dolje da legnem. A na samom kraju organizator mi donese medalju”, kazala je Sofija.
Ovo uzbudljivo iskustvo Sofija će, kaže, pamtiti cijeli život. Kako dodaje, ova trka i ovakvo iskustvo su definitivno san svakog sportiste.
Kako je kazala, od osnovne škole je aktivna u sportu. Prvo je to bila košarka, potom je sa 16 godina ušla u svijet trčanja, a sada se pored toga bavi i fitnesom.
(Nezavisne novine)