– To treba biti nešto čime će se stručno baviti ljudi, koji, uzimajući sve činjenice u obzir, mogu da procIЈene kada, kako i na koji način apsolutno treba i svIЈetu i domaćoj javnosti pokazati ono što se stvarno događalo u vrIЈeme kada je oružje govorilo, a istina ćutala – rekao je Tanasković.Ocijenio je da Priština, zbog izvjesne nezrelosti i neodgovornosti političara kojima je dato da vrše vlast, već izvjesno vrijeme gubi kredibilitet u svijetu tako da postoji manevarski prostor koji se treba koristiti i prikazivati stvari na pravi način blizak istini.
Ukazao je da je upravo istina bila najači argument Srbije 2015. godine kada je spriječen prijem samoproglašenog Kosova u UNESKO, a Srbija je uspjela da to učini jer se možda prvi put u novije vreme saborno i organizovano na tome radilo.
Tanasković, koji je u to vrijeme bio ambasador Srbije pri UNESKO, istakao je da su u završnoj borbi Srbije da spriječi ulazak Prištine u UNESKO bili od izuzetnog značaja dva argumenta.
– Јedna je bila geografska karta sa ucrtanim svim crkvama, manastirima, grobljima i drugim sakralnim objektima, pravoslavnim i srpskim na Kosovu i Metohiji, koju, kada su vidjeli ljudi u diplomatiji i politici u stranim zemljama, bili zaprepašćeni shvativši da je to u stvari srpska Sveta zemlja jer je čitava karta bila premrežana, u suštini crvinila se, od tih tačaka koje su označavale naše kulturno nasljeđe – rekao je Tanasković.
On je dodao da je srpskoj strani u UNESKO tada mnogo pomogla i čuvena fotografija Albanca koji na crkvi Svetog Ilije u Podujevu u vrijeme pogroma 2004. godine lomi krst i baca ga pred razularenu gomilu.
– Vjerujte mi da nam je ta fotografija, takođe, na drugi način u negativnom smislu veoma mnogo pomogla. Sa jedne strane treba ukazivati na takvo ponašanje u Prištini i afirmisati ono što je objektivna kulturna i civilizacijska vrijednost našeg kulturnog nasljeđa na Kosmetu – rekao je Tanasković.
On je zaključio da se mora djelovati uporno, strpljivo i argumentovano, koristeći se svim mehanizmima koje međunarodna zajednica pruža, a “nema ih mnogo”, i boriti se protiv pristrasnosti i jedne negativne crne projekcije unazad prema događajima koji su se dogodili i u vrijeme NATO agresije na Srbiju i kasnije, tako da svijetu jednostavno bude pokazana istina.
U pogromu nad Srbima na Kosovu i Metohiji 17. i 18. marta 2004. godine ubijeno je 19 ljudi, protjerano 4.000 Srba, uništeno 900 srpskih kuća, oskrnavljeno ili spaljeno 39 crkava i na hiljade spomenika na grobljima širom Kosmeta.
U nasilju nad Srbima i srpskom kulturnom i vjerskom baštinom, koje je organizovalo rukovodstvo terorističke OVK uz znanje međunarodnih subjekata iz sastava KFOR-a i UNMIK-a, među 19 ubijenih Srba, osmoro je zvjerski ubijeno, a devastirano je i spaljeno 19 srpskih svetinja građenih u četrnaestom, petnaestom i šesnaestom vijeku.
U pogromu je povrijeđeno oko 900 Srba.