Obraćajući se na skupu povodom obilježavanja 23 godine od stradanja 12 beba u banjalučkom Kliničkom centru, Cvijanovićeva je rekla da je ovim zločinom 1992. godine teško napadnuta Republika Srpska, na jedan poseban način.
“Drugačije je kada se vode bitke i oružani sukobi, jer imate ljudi koji u tome učestvuju, a drugačije je kada uskratite nekom novorođenom biću pravo na život samo zato što ne dozvolite da se dopremi kiseonik koji je neophodan za nastavak njegovog života”, istakla je Cvijanovićeva na skupu kod Spomen-obilježja “Život” u Banjaluci.
Prema njenim riječima, danas bi to bili mladi ljudi, puni života, članovi porodice, društva, neki na fakultetu, neki sa završenim fakultetom, neki oženjeni, udati, neki bi se spremali za to, preživjeli sve iza sebe đačke ekskurzije, drugovanja, ali, nažalost, ove porodice nisu imale priliku to da dožive.
Navodeći da se snaga jednog društva uvijek prvo počne odmjeravati po porodilištima, Cvijanovićeva je istakla da je svaki zločin strašan, ali da je oduzimanje prava na život novorođenčadima strašniji od najstrašnijeg zločina.
“Ovo je bila strašna lekcija koju smo morali da naučimo na početku tih ratnih dešavanja, nažalost, ništa nisu bile bolje ni lekcije koje su uslijedile. Svaki put su bile dovoljno strašne da razumijete da ne možete da izrazite svoju bol, da ne možete da pošaljete pravu riječ ili istinu o nečemu onima koji se zovu svjetski moćnici”, kaže Cvijanovićeva.
Ona je napomenula da bi UN po pravilu trebalo da označava organizaciju ujedinjenih naroda, koja treba da služi na dobrobit svim članicama.
“Ali, nažalost, ta strašna stvar koja se desila prije 23 godine naučila nas je da nije uvijek sve tako”, rekla je Cvijanovićeva.
Ona je dodala da Republika Srpska sarađuje sa banjalučkim Udruženjem “12 beba” i pokušava na različite načine da pomogne ovim porodicama, ali da je to uvijek nedovoljno.
Vijence i cvijeće kod Spomen-obilježja “Život” u centru Banjaluke položili su majke umrlih beba, premijer Republike Srpske Željka Cvijanović, potpredsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić, izaslanik predsjednika Srpske Miladin Dragičević.
Na Spomen-obilježje vijence su položile i delegacije republičke i banjalučke organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila, delegacija grada Banjaluka, konzul Srbije u Banjaluci Vladimir Nikolić, izaslanik predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Mira Pekić, delegacija Kliničkog centra Banjaluka, delegacija Saveza i organizacija ratnih vojnih invalida Republike Srpske, Udruženja žena žrtava rata Republike Srpske, Saveza logoraša Republike, šef kancelarije OEBS-a u Banjaluci, delegacija SUBNOR-a.
Smrt 12 beba bila je posljedica nedostatka kiseonika čiji je transport, zbog nerazumijevanja svjetskih moćnika, onemogućen na prostor Banjaluke, jer su se ta i kninska regija tada nalazile u okruženju.
Prva beba je umrla 22. maja, nakon čega je uslijedila agonija i smrt ostalih beba, dok je “trinaesta zvjezdica” Slađana Kobas umrla 13 godina poslije, a preživjela četrnaesta beba živi sa teškim fizičkim i mentalnim oštećenjima.
Agonija je prekinuta probojem koridora i spajanjem banjalučke regije sa ostalim dijelovima Srpske i Srbije.