Peter Kamaraš, osim kompanije “Pikaro”, u Slovačkoj ima još nekoliko firmi. Njegov sin, Juraj Kamaraš, takođe je biznismen i vlasnik je slovačke farmaceutske industrije “Imuna”, koja je svojevremeno bila zainteresovana za iznajmljivanje pogona zrenjaninske “Jugoremedije”, javlja Tanjug.
Politika nezvanično saznaje i da su američki “Esmark” i slovački “Pikaro”, odnosno Džejms Bušar i Peter Kamaraš, imali zajedničku strategiju za preuzimanje 80 odsto kapitala srpske čeličane.
Prema toj strategiji, “Esmark” bi proizvodio čelik i obezbjeđivao tržište, a Slovaci bi bili zaduženi za sirovine.
Plan je bio do tančina razrađen, ali kako tvrdi neimenovani sagovornik tih novina, u jednom trenutku je došlo do razmimoilaženja. Upravo tada su i pregovori sa Vladom Srbije krenuli “nizbrdo”, a glavna tačka spoticanja su bile sirovine.
Amerikanci su umjesto 200 miliona dolara, koje su tražili od naše vlade u vidu garancija za kredit za nabavku sirovina, udvostručili sumu, a prema pisanju pojedinih listova, tražili su čak i 800 miliona dolara.
Kako je najavljeno, javni poziv za profesionalni menadžment u Željezari trebalo bi da bude raspisan u ponedjeljak i trajaće mjesec dana, a u uslovi bi trebalo da budu slični onima iz posljednjeg tendera.
Do okončanja javnog poziva, Željezara će raditi sadašnjim proizvodnim kapacitetom od oko 30.000 tona čelika mjesečno. Radnici će ostati na svojim radnim mjestima.
Blic piše da je jedan od uslova za menadžere koji će voditi poslovanje Željezare da ne bude otpuštanja radnika.
Boris Milošević, predstavnik KPMG-a, privatizacionog savetnika vlade za prodaju Železare, kaže da se trenutno pripremaju tenderski uslovi.
“Biznis plan, uz reference tima, biće odlučujući za izbor, ali i kakav pristup novim tržištima se nudi, gdje će se nabavljati sirovine”, navodi Milošević.
Prema njegovim riječima, uslov je da se zadrže svi zaposleni u čeličani.
RTRS