Autor skulptura koje svjedoče o velikom stradanju u Starom Brodu, akademski slikar Bojan Mikulić, na ovom spomen kompleksu radio je 7 mjeseci.
– Dobio sam poziv od donatora Dake Davidovića i Spasoja Albijanića da izvajam skulpture za spomen kompleks prema projektu arhitekte Novice Motike. Na poziv sam se odazvao. Tada nisam znao o kakvom zločinu se radi. Nakon što sam dobio posao više sam se uputio u dešavanja iz 1942. godine. Nije bilo teško razviti empatiju. Kada sam čuo uputstva da skulpture treba da nose puno emocija na puno likova, pogotovo anatomija tijela koja treba da je u grču i borbi, shvatio sam da će biti ogroman posao – rekao je Mikulić.
Kako kaže, uvijek razmišlja o karakteru lika koji vaja, svaka skulptura ima upečatljivu emociju na licu, strah, bol, nadu, beznađe, bijes i smrt.
– Pored velike količine, vajanje je bilo veoma zahtjevno zbog grimasa i anatomije, koja je na većini skulptura u stavovima grča, što se najbolje vidi na šakama koje nije ništa lakše uraditi od lica. Imao sam svega 7 mjeseci za izradu 30-ak skulptura, tako da sam radio oko 14 sati dnevno. U ateljeu Narodnog pozorišta Republike Srpske sam uradio sve ove skulpture i posebno se zahvaljujem upravi Pozorišta na podršci – objasnio je Mikulić.
Foto: Buka/RAS Srbija
Bojan Mikulić
Spasoje Albijanić je finansirao izgradnju Spomen-muzeja starobrodskim žrtvama. Spomenik nosi simboliku stradanja djece i njihovih porodica, rekao je Albijanić u obraćanju, te objasnio da o velikom stradanju svjedoče skulputre koje su postavljene u rijeku Drinu i u muzeju.
– Zaista je bilo mnogo priča o tom stravičnom događaju, a izdvojio bih četiri sestre koje su se zagrlile i skočile u rijeku. One su posebno akcentovane unutar monumenta, gdje zauzimaju centralno mjesto. Dok sam radio nisam ni brojao koliko skulptura ima, ali kada su donesene i postavljene prizor je bio nevjerovatan, scena masovnog stradanja kakvu nisam očekivao. Reakcija posjetilaca je isto bilo zaprepašćenje; odavno nisu na ovim prostorima vidjeli da se napravio toliki monument. Verifikacija rada su bile suze ljudi koji su posmatrali skulpture – dodao je on.
Kako Mikulić kaže, prema ovom dešavanju može se zaključiti da vajarstvo jeste primjećeno kod nas jer je bilo puno reakcija na ovaj kompleks.
– Inače, u RS vajarstvo skoro i da ne postoji ako poredimo s nekim periodom od prije 30-ak godina. Na Akademiji u Banjaluci ne postoji katedra za vajanje. Sve livnice koje su znale uraditi bronzane skulpture u Banjaluci i Ljubiji više nisu sposobne za to – rekao je on.
Veličanstven posao uradila je livnica “Janković” iz Smedereva sa svojim vrijednim radnicima, koji isto tako nisu imali radno vrijeme u tom periodu.
– Ekipa gorske službe spasavanja iz Foče je u hladnoj Drini postavljala ove izuzetno teške skulpture. Zaista treba pomenuti sve te vrijedne ljude koje je više vodio entuzijazam nego bilo šta drugo. Ovakvi monumenti odavno nisu viđeni na ovim prostorima – zaključio je Mikulić.
Ubijeni od ruke ustaša Jure Francetića
U Starom Brodu kod Višegrada u subotu 7. septembra obilježeno je 77 godina od stradanja više od 6.000 Srba Sarajevsko-romanijske regije, koje su u Starom Brodu i Miloševićima pobile ustaše Jure Francetića.
Ustaške jedinice, predvođene Jurom Francetićem, pokrenule su u proljeće 1942. ofanzivu sa namjerom da protjeraju i pobiju srpsko stanovništvo iz istočnog dijela BiH kako bi ostvarili svoj cilj – granicu Nezavisne Države Hrvatske na Drini. Tokom ove ofanzive mučki je ubijeno više od 6.000 Srba s područja Sarajeva, Sokoca, Olova, Kladnja, Rogatice, Han Pijeska i Višegrada, koji su pokušali da pređu rijeku Drinu i potraže spas u Srbiji.
U mjestu Stari Brod je tokom 2008. podignuto obilježje u znak sjećanja na ovaj zločin. U pločama od kamena su uklesana imena ubijenih. Nešto kasnije, u maju 2010. započeta je gradnja spomen kapele i zvonare.
O autoru
Bojan Mikulić je rođen u Novom Sadu 6. oktobra 1980. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, a magistrirao vajarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti Sarajevo.
Samostalne izložbe je imao u Srbiji, Bosni i Hercegovini i SAD. Skulpture koje je stvorio trajno su postavljene u Turskoj, SAD, Srbiji i Bosni i Hercegovini. Zaposlen je u Narodnom pozorištu Republike Srpske, i živi u Banjaluci.