To što neko ima normalan indeks tjelesne mase, ne znači automatski da je zdrav i da ne treba da se brine za svoje zdravlje, tvrde naučnici. Jer, mjesto gdje se u tijelu taloži masnoća bolji je pokazatelj zdravlja nego tjelesni indeks.
– Nije svaka mast ista – kaže dr Virend Samers, kardiolog iz Mejo klinike u Minesoti.
– Mast koja se nalazi direktno ispod kože, odnosno ona koju vidimo, nije uvijek štetna. Treba da se pribojavamo one masti koju ne vidimo golim okom. Ova, “nevidljiva” mast je metabolički aktivnija i izaziva niz štetnih procesa.
To je vrsta masti koja je usko povezana sa rizikom od kardiovaskularnih bolesti. Gojaznost je krivac za bezbroj zdravstvenih tegoba, poput koronarne bolesti, visokog krvnog pritiska, infarkta i dijabetesa tipa 2, ali nije svaka mast sastavljena od istog “materijala”.
Potkožna mast vidljiva je golim okom i može da se opipa oko stomaka ili bokova. Ova vrsta masti nalazi se ispod kože, i relativno je bezbjedna po zdravlje. Osobe koje su “kruškasto” građene, koje imaju uži struk, a šire bokove, imaju više ove potkožne masti. Oni koji imaju građu u obliku jabuke, talože mast u srednjem dijelu tijela, oko stomaka, i uglavnom imaju više skrivene masnoće. Ova mast se nalazi u dubljim strukturama tijela, i nije tako očigledna kao što je potkožna masnoća. Unutrašnja mast sakuplja se oko organa, unutar stomaka, oko crevnog trakta, slezine i bubrega.
– Ako ste mršavi, a počnete da dobijate na težini, bez toliko vidljivih promjena na tijelu, vjerovatno raste količina unutrašnje masnoće, a kasnije i stomak počne da “visi” – objašnjava dr Samers. Ima nade i za one koji se goje oko stomaka. Naime, ako smanje svoju kilažu za samo od četiri do pet kilograma, mogu značajno da smanje rizike od oboljevanja, posebno od nastanka kardiovaskularnih bolesti i šećerne bolesti tipa 2. U studiji iz 2010. godine, poređene su dvije grupe mladih i zdravih učesnika, sa normalnom kilažom. Jedna grupa održavala je težinu osam nedjelja, dok su drugu grupu istraživači “ugojili” za pet kilograma.
Rezultati, objavljeni u American college of cardiology, bili su zapanjujući. U grupi koja je nabacila kilažu, pojedini učesnici su više povećali unutrašnju, a drugi potkožnu masnoću. Ovi sa unutrašnjom masnoćom imali su povećanje krvnog pritiska, i disfunkciju endotela, što dovodi do razvoja arterioskleroze i mnogobrojnih kardiovaskularnih poremećaja. Na kraju studije, poslije 16 nedjelja, kada su ispitanici izgubili višak kilograma, sve ove funkcije vratile su se na normalu. S druge strane, kod onih koji su, tokom studije, dobili više potkožne masnoće, nije zabilježen poremećaj funkcije endotijela. To znači da nije toliko opasno ako se ugojimo nekoliko kilograma, već gdje ta masnoća ode, objašnjava dr Samers. Kako da znamo da li imamo skrivenu masnoću? Nažalost, analiza bioelektričnom impedansom, koja se najčešće koristi za procjenu strukture tijela i sadržaja masti u njemu, nije dovoljno pouzdana. Najpribližnije “ručno” mjerenje je izračunavanje odnosa bokova i struka. Mjerenje obima pojedinih dijelova tijela podrazumijeva mjerenja obima struka, gornjih i donjih ekstremiteta i odnos struka i kukova.
Struk se mjeri između najniže tačke rebarnog luka i bedrenog grebena. Način računanja WHR je vrlo jednostavan. Formula glasi: obim struka podijeljeno sa obimom kukova. Broj koji se dobije, predstavlja WHR indeks. Ukoliko je WHR indeks u rasponu od 0 do 0,9, dijeta nije potrebna. Optimalan WHR indeks je 0,6, i njega imaju žene sa savršenom figurom. Inače, normalne vrijednosti su 0,95 za muškarce i 0,80 za žene. Ako ste prekoračili ovu brojku, ne treba da brinete, tvrdi Geri Hanter, profesor humanističkih studija na Univerzitetu Alabama u Birmingemu. U studiji koju je objavio u časopisu “Gojaznost”, utvrdio je da su žene, učesnice, nakon režima koji je podrazumijevao 40-minutno vježbanje dva puta nedjeljno, smanjile za 10 odsto količinu skrivene masnoće, tokom jedne godine koliko su učestvovale u istraživanju.
(Večernje novosti)