Kada je pakistanska vojska “očistila” dolinu Svat od talibana, entuzijasta Mate Ulah Kan bio je odlučan u svom nastojanju da djeci doline Svat obezbijedi časove skijanja, a samim time da im pruži i malo zabave kako bi zaboravila ružnu svakodnevicu.
“Želio sam da učinim nešto za ovu djecu, da doprinesem miru i harmoniji koji su zavladali nakon protjerivanja talibana. Prvo sam odlučio da organizujem jedno malo takmičenje, a onda je sve krenulo samo po sebi”, kaže Kan i dodaje:
“Iako je na takmičenju učestvovalo samo nekoliko djece, izraz sreće na njihovim licima jednostavno ne mogu zaboraviti.”
U to vrijeme škola je imala svega nekoliko pari skija. Većina djece je učila da skija po brdima doline Svat, a skije su stavljali tako što bi ih ekserima pričvrstili za stare cipele. Štapove su pravili od drveta. Svat je veličanstvena dolina koja se nalazi neposredno uz granicu sa Avganistanom. Ovo područje je pune dvije godine bilo pod opsadom talibana. Inače, riječ je o planinskom kraju sa predivnim snježnim vrhovima i kristalno čistim jezerima.
“Bezbjednosna situacija je bila neizdrživa kada su talibani bili ovdje. Svi smo živjeli u strahu”, kaže Kan i dodaje: “Bili smo u potpunosti odsječeni od svijeta. Djeca nisu smjela ići u školu, čak se nisu smjela ni igrati normalno”, kaže on. Tada je Kan shvatio da bi skijanje bilo idealna terapija za tu djecu, koja su preživjela dvije godine pakla.
“Postoje određeni sportovi koji čeliče djecu, a skijanje je svakako jedan od njih. Samo uzbuđenje spuštanja niz padinu je neopisiv osjećaj, koji toj djeci daje dodatnu hrabrost. Mislim da im ta novostečena hrabrost daje podsticaj da krenu naprijed i u drugim segmentima života”, kaže on. Kada se pročulo za ovu jedinu pakistansku školu skijanja, skijaški entuzijasti iz Francuske, Kanade, Amerike, Norveške, Švajcarske i Austrije su počeli da se raspituju kako da pošalju opremu Kanu i njegovim učenicima. Međutim, poslati opremu čak u Pakistan ispostavilo se skoro nemogućom misijom, zbog brojnih birokratskih i carinskih troškova. Najuporniji je bio Mark Frojveiler iz Švajcarske, kojem su trebale dvije godine da prođe taj “birokratski slalom” i pošalje Kanovoj školi sve što im je potrebno.
Inače, njegova supruga je rođena Pakistanka, što je bio dodatni podsticaj za njegovu upornost, koja se nedavno konačno isplatila.
“Kada smo otpakovali opremu, bio sam presrećan. Moji učenici su bili oduševljeni. Dobili smo skije različitih veličina, snouborde, obuću, toplu odjeću i kacige. Imao sam osjećaj kao da mi se ostvario san”, kaže Kan.
I Frojdveiler je presrećan što je oprema konačno došla do malih, pakistanskih skijaša. “Skijanje je izuzetno dobro za djecu. Uči ih disciplini, ali ih priprema i za sve ostalo što ih čeka u životu”, kaže on.
BBC