Na Vaskrs 1992. godine naselje Čardak u Derventi palo je u ruke neprijatelja, paravojnih bošnjačko-hrvatskih jedinica iz BiH i regularnih oružanih snaga iz Hrvatske. Ubijeno je trideset sedam Srba, staraca, žena i djece, uglavnom na kućnom pragu. Dio stanovništva je zarobljen i odveden u logore u kojima su pretrpjeli strašnu torturu. Na najsvirepiji način stradale su porodice: Lazarević, Živković, Zorić i Ćudić. Borka Gunjević kaže da događaje iz te, ‘92. godine nikada neće zaboraviti. Zajedno sa suprugom zarobljena je u bivšem Domu vojske.
“Zajedno smo zarobljeni, pa sam ja puštena nakon tri dana. Bilo je oko 30-ak žena u proboju obruča. Muškarce su zadržali i moj suprug je ostao u toj kući, gdje smo zarobljeni. Nas žene su pustili i pucali preko nas. I onda smo mi sljedeći krug, opet na Gakovcu pali njima u ruke i tako su nas odveli do Doma vojske. Gore su bila razna mučenja, udaranja, silovanja. Rađeno je svašta. Bili smo nemoćni”, kaže Borka.
26 aprila zarobljen je i Momir Lazić. Ukupno 75 dana proveo je u logorima, od Dervente do Broda.
“Ne daj Bože nikome te dane, tu torturu, mučenja, ponižavanja i sve ono neljudsko što se može uraditi jednom civilizovanom čovjeku”, kaže Momir.
Ubijenima na Čardaku služen je parastos u crkvi Svetog apostola Tome, a potom su položeni vijenci i cvijeće. Na mjestu gdje se danas nalazi spomen-obilježje pronađena je masovna grobnica sa posmrtnim ostacima 19 ubijenih mještana. Za ubistva cijelih porodica, još niko nije odgovarao.
“Prošle su dvije godine da Tužilaštvo BiH nije osumnjičilo nikoga za ove zločine. Umiru logoraši i to mladi od posljedica logora i neće imati ko dati izjave ako jednog dana neko bude osumnjičen i izveden pred sud”, rekao je preživjeli logoraš i predsjednik Udruženja ratnih zarobljenika Drago Knežević, dodajući da je nedavna posjeta predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića Derventi i odlikovanje 103. brigade HVO-a “dosipanje soli na rane Srbima”.
U Čardaku se 1992. godine dogodio veliki masakr. Srbi su ubijeni samo zato što su htjeli da ostanu u svojim kućama, kaže gradonačelnik Dervente.
“Kada neko hoće da nas unesreći, onda izabere da zločine čini na Božić, Vaskrs, Mali Vaskrs, Vidovdan. U Čardaku je stradao veliki broj ljudi samo zato što je htio da ostane kod kuće i to je, nažalost, koštalo života cijele porodice. Ne znam odakle tolika mržnja u ljudima”, rekao je Simić.
Za zločine nad Srbima u Derventi izrečene su sudske kazne od ukupno 47 godina. Najveću od 14 godina dobila je Azra Bašić, koja je mučila i ubijala logoraše, a Blagoja Đuraša zaklala nožem. Nekadašnji čuvar u logoru Rabić Almaz Nezirović osuđen na šest godina. Nihad Fric na dvije godine, Ivica Perković Mungos na četiri godine, Esad Čavalić na pet, a njegov brat Derviš na pet i po godina zatvora.
Izvor: TV K3