Na današnji dan, 18. maj, navršava se tačno godinu dana od iznenadne smrti maturanta prnjavorske Gimnazije, Emira Juge.
Nije taj 18. majski dan 2016. bio sasvim običan. Nije, jer su ulice Prnjavora bile preplavljene maturantima. Odzvanjale su automobilske sirene, čula se pjesma maturanata, među njima je trebao biti i on, ali ga nije bilo. Niko tada nije slutio zašto ga nema, niko nije mogao ni da zamisli, da neće doći. Ubrzo je pjesmu zamijenio muk, a potom i suze. Brzinom svjetlosti, gradom je odjeknula vijest kako je u porodičnoj kući u Prnjavoru, preminuo 18-godišnji maturant Emir Jugo. Zatečeni, šokirani u nevjericu, vijest su primili svi, i oni koji su ga znali, i oni koji ga nisu znali.
Najteže je bilo porodici, prijateljima, profesorima, drugarima iz škole, suigračima iz kluba, teško je bilo i ostalim, plakao je cijeli Prnjavor tog dana. Napustio nas je mladić koji je koračao pozornicom života, uvijek nasmijan. Osmjeh mu beše tako nestvaran, iskren, topao. Neko je ipak odlučio da na njegovu životnu predstavu, spusti zavjesu. Danas nakon 365 dana, kako nije sa nama, vrijeme je donekle ublažilo bol ali je praznina njegovim odlaskom ostala ista. Ista kao onog dana, kad nas je napustio. Prošla je godina, proćiće dvije, pet, deset, ali sjećanja na njega neće da izblijediti.
Priča se i pričaće se kako je bio uzoran mladić, dobar drug, primjeran učenik, sportista. Pričaćemo i pisaćemo o njemu, jer i dalje živi kroz sjećanja sa nama. Na današnji dan je otišao, a danas nas sa nekog boljeg mjesta gleda, sa istim onim osmjehom, kojeg smo mi gledali dok je bio među nama.
Povodom godišnjice smrti oglasila se i porodica Jugo, koja je se nekoliko emotivnih rečenica iskazala svoju bol i prazninu, koja je nastala Emirovim odlaskom prije godinu dana.
“Danas se navršava godina dana od kako si otišao. Otišao na tebi bolje mjesto…Možda si se navikao bez nas ali mi nismo bez tebe… Svaki dan je sve teži i bolniji bez tvog osmjeha… Možda je tebi malo lakše jer nas vidiš odozgo, možda… Nama je teško, fali sve tvoje… Toliko nedostaješ da ni minuti, ni dani, ni godine ne mogu da ublaže ovu bol i tugu! Opet, toliko smo ponosni na tebe da nam to daje snagu da nastavimo tamo gdje si ti stao! Ali nemoj ti na nas da gledaš, što smo tužni… Smij se i gore kao i uvijek… Nerviraj se kao kad te tvoja Elma naljuti… Svaki koš neka ti bude trica… Budi najbolji! Najbolji sin, unuk, sestrić, brat, prijatelj! Uživaj, kao da si ovde sa nama… A jesi… u našim srcima si uvijek… Vole te: Mama, Baba, Stara, Alma, Elma… Medo, Kole, Mišo, Neco, Radula, Đorđe, Mili, Bojan, Stefan, Đordje, Musa, Dejo, Igor, Dragos, Truba, Tupi, Ogi, Goran, Hasim, Ado, Aca, Anja, Rosi, Dijana, Milja,Elma, Anđa, Nina, tvoji BullDogs-i”.
Izvor : Prnjavor info