Iz daljine, Siros izgleda kao gomila stijena i golih planina. Ali kada mu priđite bliže, dočekaće vas grad na dva brda, sa ogromnim neoklasičnim vilama nad Egejom i crkvom plavom poput afričkog ljiljana, prepunom ikona. Na svih 32 kvadratna kilometra ovog ostrva postoje ostaci bogate istorije.
Pod francuskom zaštitom tokom revolucionarnog rata, Siros je dočekivao trgovce izbjeglice sa drugih ostrva i napredovao gradeći hiljade brodova. Ovdje su otvorene bogoslovije i škole, štamparije i pozorišta. Katolici su se klanjali na padinama, a grčki pravoslavci dolje, piše Travelmagazine.
Ovih dana, sa živahnim komercijalnim brodogradilištem i populacijom od 30.000 stanovnika, ovo je definitivno rajsko, nezavisno i krajnje živopisno ostrvo.
Siros ima relativno malo posjetilaca te vam pruža priliku da u njemu uživate u spokojnoj tišini.
Siros – raj koji turisti još nisu otkrili
Ekipa CN Traveler-a pitala je Antonisa, lokalca, zašto je to tako. U kafiću na uglu trga Miaouli u primorskoj prestonici Ermoupoli, dok je rastvarao kocku šećera u kafi od kardamoma.
Kroz veselu gomilu vrabaca, 85-ogodišnji otac Aleksandros, u crnim haljinama i šeširu, polako je njihao vreću kolača za doručak pored ogromnih palmi prema radnjama nagomilanim trešnjama i prodavnicama papira veličine ormana.
Antonis ih je podsjetio da postoje i gore stvari od toga što jedno grčko ostrvo jednostavno nije poput bilo kojeg drugog i potpuno zanemareno od masovnog turizma. Ponavio im je i svoju najbolju priču iz vremena kada je Greta Garbo dolazila u posjetu svojoj porodici.
Antonis je tada imao devet godina. Bilo je to 60-ih godina. Skuter je prošao pored njih, sa kutijama kajsije, dok je Antonis pričao kako su se njegovi dobrostojeći roditelji brinuli šta da ponude povučenoj zvijezdi. Tačno koje čaše za vino.
Siros – mjesto koje su voljeli Greta Garbo, kraljica Viktorija i Bajron
Priče o poznatima nisu rijetke na Sirosu. Kraljica Viktorija je baš ovdje zavoljela lokum (ratluk) – tursku poslasticu koja je na Sirosu bila popularna pod pokroviteljstvom sultana Abdula Hamida.
Svake godine nekoliko pakovanja lokuma od ruže slalo se u Bakingemsku palatu. U gradskoj luci, danas jahte krase obalu oivičenu ogromnim ruševinama magacina iz devetnaestog vijeka, nekada punih brašna i tekstila, kada je ovo bio centar trgovine.
Odesa, Trst, Marsej, Liverpul i Siros. To su bili gradovi na glavnim trgovačkim rutama. Danas se u luci nalaze butici i restorani pretrpani tanjirima ribljih specijaliteta. Zapanjujuće, ali uličice ka Vaporiji izgledaju kao iz Sijene. Romantično, renesansno i pompejsko doba očaralo je i Bajrona, još jednog slavnog ljubitelja Sirosa.
Vaporia – poznata i kao Mala Venecija, je prelijepa. Ovaj kvart glavnog grada Ermoupolija, izgleda kao gracija iz skupih kuća starih trgovaca, dok vam se otvara pred očima sa nekim djelimično zapuštenim, a drugim detaljno obnovljenim kućama.
Na mapi nijedno selo na Sirosu nije predaleko. Ipak ovdje putevi mogu biti strmi i oštri, prepuni neošišane trave i ljubičica na koje je pala meka svjetlost.
Plaže su ovdje takođe skrivene, ali kada ih otkrijete otvaraju vam se u zapanjujućem živahnom svjetlucanju – pijesak je metalno sive boje (iako je uvala na Agathopes-u zlatna). Do nekoliko se može doći samo brodom ili pješice.
Ribarsko selo Kini je najljepše, voda bistra do dubine, a kuće duž pročelja nanizane natpisima za izdavanje soba. Restorani poput Alou Jialou pripremaju riblje specijalitete pržene u ruzmarinu ukusa sočno zelene boje, gotovo poput eukaliptusa – masnog, ljekovitog mirisa koji kao da prodire u sunčevu svjetlost i pejzaž, dok muškarci igraju društvene igre niz morski put prekriven borovim iglicama.
Šta još treba da vidite na Sirosu?
Ano Siros, staru katoličku prestonicu, možda i najljepši kutak ostrva, gdje su ostrvljani 1208. godine pobjegli saracenskim gusarima, gradeći utvrđeno naselje na konusnom brdu. Mikonos je samo mrlja na horizontu.
Izvor: B92