“Zasad prepoznajem naznake i potencijal, ljudski i organizacioni, da vidimo šta možemo da učinimo i popravimo stanje u vezi s migrantskom krizom, da vidimo koliko možemo pomoći u vezi s pandemijom i drugim bezbjedonosnim prijetnjama koje su prisutne vidljive i akutne”, kazao je Cikotić navodeći i neke organizacijske poslove u ministarstvu, koji će isto tako biti prioritetno tretirani.
Nismo mogli da ne spomenemo i stavove zastupnika HDZ-a koji su bili protiv njegog imenovanja. On kaže kako politika često manipulira osjećajima žrtava te da pitanja nestalih Hrvata u Bugojnu treba dovoditi u vezu sa spremnošću da se govori i o drugim žrtvama, a da je on u posljednjih 25 godina uvijek bio dostupan.
Kaže da nije sistematično pratio rad svog prethodnika Radončića, jer nije imao ideju da može biti imenovan na poziciju ministra bezbjednosti, ali da je prethodnik bio vrlo angažovan, da je na pravi način pokrenuo više bitnih pitanja.
“Ovo su procesi koji traže višemjesečne ili obično višegodišnje angažmane. Neke procese koje je on pokrenuo i ja ću iskoristiti u onom što planiram raditi”, kazao je.
Osjetljivo pitanje angažovanja vojske na granici Cikotić sagledava u kontekstu ograničenog broja vojnika, mnogih aktivnosti čak i širom svijeta u sklopu mirovnih misija.
“Postoji procjena, da bi se kontrola naše istočne granice dovela na potreban nivo trebalo bi angažovati 1.200 graničnih policajaca. Mislim da bi je bolje razmišljati kako povećati kapacitet Granične policije i garantujem viši stepen sigurnosti nego da se ide u pravcu nekih rješenja koja su upitna”, kaže Cikotić.