Sedmočlana porodica Njegoša i Tatjane Badnjar iz Popovog Mosta, kod Foče, do prije neku godinu jedva je preživljavala, i to uz pomoć dobrotvora od kojih su dobijali raznu pomoć, a danas je to primjer porodične zajednice koja se uspješno bavi poljoprivredom.
Za liječenje najstarije kćerke, trinaestogodišnje Marije Badnjar, koja boluje od djelimične paralize i oštećenja vida, nezaposleni roditelji nisu imali novac, ali su im u pomoć priskočili ljudi dobrog srca iz Republike Srpske, BiH i dijaspore.
Napredovanje bolesti je zaustavljeno i Marija je danas, uz redovne kontrole u Beogradu i Banjaluci, vrijedna učenica osmog razreda Osnovne škole “Veselin Masleša” u Brodu na Drini.
Uz novčanu i pomoć u hrani i garderobi, Badnjarima, koji žive u alternativnom smještaju, pristizala je i pomoć u stoci i poljoprivrednim mašinama, pa su se, mada ne posjeduju vlastito parče zemlje, osmjelili za poljoprivrednu proizvodnju.
Od opštine su na korišćenje, uz stan, dobili i stari objekat bivše zadruge koji su pretvorili u staju i, kao što kaže narodna mudrost: zrno po zrno – pogača, kamen po kamen – palača, vrijednim radom uspjeli da se podignu iz beznađa i nemaštine.
Danas imaju registrovano poljoprivredno gazdinstvo sa kojeg dnevno mljekari u Bileći isporučuju od 100 do 140 litara mlijeka.
Trenutno drže sedam muznih krava i pet junica, a, uz goveda, imaju i dvije krmače za prašenje, tovne svinje i pedesetak koka nosilja čija jaja svakodnevno prodaju restoranima na Tjentištu.
Pet od 12 grla, Badnjari su kupili zahvaljujući republičkom podsticaju za samozapošljavanje mladih do 35 godina, koji je Njegoševa supruga tridesetjednogodišnja Tatjana, kao nezaposlena majka petoro djece, dobila ove godine.
Republički Zavod za zapošljavanje odobrio im je 20.000 KM i do sada im je isplaćeno 14.000 KM, a preostalih 6.000 KM dobiće, kako je to ugovorom predviđeno, 12 mjeseci nakon otpočinjanja posla.
Svaka od pet visokomliječnih krava koje su nabavili iz ovog programa daje od 15 do 30 litara mlijeka dnevno, a sve što proizvedu otkupljuje mljekara “Pađeni” iz Bileće.
Kako je to definisano ugovorom, Tatjana od prihoda uplaćuje poreze i doprinose, odnosno svoj radni staž.
Badnjari pričaju da su zadovoljni prihodima od prodaje mlijeka, a, uz republički podsticaj, stado proširuju i sopstvenim sredstvima, pa su nabavili i pet junica koje će nakon teljenja od naredne zime početi da daju mlijeko.
“Svi znamo ko šta radi – suprug i ja, a i djeca kad dođu iz škole pomažu u svemu oko krava, muzemo zajedno, ništa nije teško, sve stižemo na vrijeme. Cijena mlijeka po litru je 1,10 KM sa premijama. Imamo namjeru da na proljeće proširimo stado na 15 grla”, priča Tatjana Srni.
Majka hvali kćerke da su, mada još male, izuzetno vrijedne.
Najmlađe bliznakinje Sanja i Sonja imaju tek tri godine i još ne dobijaju ozbiljnije zadatke, ali zato njihove sestre devetogodišnja Nataša, godinu starija Milica i trinaestogodišnja Marija učestvuju u svim poslovima na farmi.
NJegoš priča da supruga i on nikada nisu bježali od rada i da im je samo bilo potrebno malo podstreka i podrške.
“Nekad smo teško živjeli, dijete bolesno, imali smo mnogo problema. Poslije toga, ljudi su nam pomogli, to nam je dosta značilo, imali smo veliki odskok. Da nije bilo tih ljudi ko zna šta bi sa nama bilo i kako bi ovo sve izašlo. Onda smo mi, hvala Bogu, svojim radom i trudom dogurali dovde”, kaže NJegoš.
On dodaje da je dobra zarada i od teladi, te da će iduće godine desetoro ostati za prodaju.
Badnjari svoje krave hrane najviše ispašom i kažu da nemaju velike troškove za stočnu hranu.
Ne posjeduju svoju zemlju, ali, kako je sve manje stoke u tom kraju, komšije im ustupaju za koševinu i ispašu livade i pašnjake, pa sijena ne može nedostajati.
Izvor: Srna