Derventski književnik, novinar, potpukovnik Vojske RS i bivši komandant Osinjske brigade Savko Pećić sahranjen je danas na pravoslavnom groblju u Potočanima uz vojne počasti, a porodici i prijateljima u posljednjem ispraćaju voljenog i poštovanog Pese pridružio se i veliki vroj Dervenćana.
Sahrani uz postrojavanje počasnog voda i muziku Vojnog orkestra Trećeg pješadijskog Republika Srpska puka Oružanih snaga BiH prethodila je komemoracija u Centru za kulturu koju su organizovali Gradska boračka organizacija i Srpski književni klub „Vihor“.
O tome koliki je trag ostavio u svojoj Derventi govorili su njegovi bliski saradnici iz Gradske boračke organizacije, njegovi „vihoraši“, ali i prijatelji iz Organizacije starješina VRS i Socijalističke partije Dervente, te gradonačelnik Milorad Simić.
Pesa, kako su ga prijatelji i saradnici, ali i drugi sugrađani oslovljavali, svoj pečat ostavio je u brojnim oblastima života voljene Dervente, a posvećenost društveno korisnom radu i bilježenju damara svog grada, posvetio se od rane mladosti. U svemu što je radio, kako je istakao predsjednik Gradske boračke organizacije Čedo Vujičić, početna, ali i konačna tačka uvijek je bila porodica.
– Još u ranoj mladosti, Savko je pokazivao sklonost ka društveno korisnom radu, pa ga pamtimo kao izviđača, gorana, pjesnika, fudbalskog sudiju, omladinskog aktivistu. Nemjerljiv je njegov doprinos u „Vihoru“, udruženju ribara, Rukometnom klubu i brojnim organizacijama, ali i u politici. Mi koji smo mu bili bliski pamtimo njegove kritike, koje su ponekad bile i oštre. Nije se libio da nam kaže ono što mu se ne dopada, ali nas je kraju uvijek očinski savjetovao i ni sa kim se nije zavadio. Savko je bio ljudska veličina – rekao je Vujičić.
Da je Pećić ostavio neizbrisiv trag na sve generacije u Derventi istakao je i gradonačelnik Milorad Simić, kazavši da je Savka upoznao davne 1969. godine.
– Savko je bio pisac, hroničar, borac i čovjek koji je primjer kako treba animirati porodicu, o kojoj je govorio uvijek sa posebnom brigom i pažnjom. Svi mi kažemo da znamo voljeti unuke, ali Savko je to radio na poseban način. Zadovoljstvo mi je što smo dugi niz godina bili prilično bliski. Kažu da čovjek može umrijeti dva puta, jednom kad umre prirodnom smrću, a drugi put kad ga se zaboravi. Hoću da vjerujem da Derventa Savka neće zaboraviti, neće moći. Ostavio je toliko lijepih tragova, tekovina i svima nam je veliki gubitak kada izgubimo čovjeka koji je jednostavnost i običnost prenosio na mlade generacije. To su stvari koje se ne mogu mjeriti novcem, niti to trebaju, a Savko nikad nije žudio za novcem i to je velika stvar – rekao je Simić.
Jedna od najvećih Pećićevih ljubavi bilo je pisanje, a trag koji je ostavio u Srpskom književnom klubu „Vihor“, neizbrisiv je.
– Malo je sredina koje se mogu pohvaliti sa ljudima kakav je bio naš Savko i možemo biti srećni što smo upoznali čovjeka koji je svoje cjelokupno stvaralaštvo vezao za ovaj grad i ljude. Bez zadrške možemo reći da je bio najznačajniji hroničar novijeg vremena, a njegova djela mogu poslužiti i već služe svima koji kreću na put stvaralaštva u oblasti medija, kulture, sporta i veza među ljudima – rekao je predsjednik „Vihora“ Nenad Simić dodavši da je sa Pećićem sarađivao više od dvije decenije tokom kojih je svjedočio brojnim dobrim djelima i stvaralštvom koje samo djelimično čini 14 objavljenih knjiga proze i poezije.
– Krajem prošle i početkom ove godine pronašao je snagu i volju da čak i narušenog zdravlja pripremi i objavi još dvije knjige. Bavio se i digitalnom fotografijom i kroz sav svoj rad na poseban način promovisao je Derventu i njene ljude. Mnogo toga što je vrijedno sakupljao je godinama i čuvao, da bi ličnom odlukom ustanovama kulture, organizacijama i pojedincima sve to poklonio – dodao je Simić pozivajući sugrađane da budu ponosni što će čuvati sjećanje na njega i ono što je za života uradio.
Da je kroz novinarstvo, sport, kulturu i u ratna i u mirna vremena dao veliki doprinos lokalnoj zajednici istakli su iz Socijalističke partije, a pismo predsjednika Gradskog odbora stranke Slavena Gojkovića pročitao je Bojan Radanović.
– Drago mi je što je Derventa za života pokazala da cijeni Savkov lik i djelo tako što mu je dodijelila Zahvalnicu kao jedno od najviših opštinskih priznanja, a čiji smo bili inicijatori. Volio je reći da je književnik pa ovom prilikom želim da u tom duhu kažem da svojim rođenjem svi pišemo svoje stihove u svoje knjige života, a on je sada ispisao svoju zadnju stranicu i uradio je to maestralno. Čast mi je što sam te poznavao dragi prijatelju – naveo je Gojković u pismu, a Radanović je istakao da Pećićevim odlaskom izgubio prijatelja.
O Pećićevim vojnim podvizima i dostignućima govorio je penzionisani pukovnik VRS i predsjednik Udruženja rezervnih vojnih starješina VRS Miko Škorić, koji ga je poznavao pune tri decenije.
– Savko je bio moj kolega oficir iz „bilećke škole“, bio je jak i obrazovan i nikada se nije predavao. Sve svoje kapacitete stavio je na raspolaganje Derventi i ovom regionu. Formirao je brigadu koja je prije toga bila u partizanskoj diviziji i nije imala obrise kakve je Savko sa svojim saradnicima napravio. Bogu hvala, brigada je uspješno ratovala, učestvovala u oslobođenju Dervente i cijelog posavskog dijela do Broda, nakon čega su uslijedile druge obaveze i dužnosti koje je uspješno obavljao. Borio se za poboljšanje statusa običnog borca do kraja života – rekao je Škorić podsjećajući da je Pećić bio predsjednik Gradske organizacije Starješina VRS koja je formirana među prvima i vješto vođena.
Zbog nemogućnosti da se obrate na komemoraciji, saučešće povodom Pećićeve smrti izrazili su predstavnici Rukometnog kluba „Derventa“ i šef Kluba poslanika SNSD-a u Narodnoj skupštini RS Igor Žunić, a telegram saučešća Gradskoj boračkoj organizaciji i porodici uputio je ministar rada i boračko – invalidske zaštite RS Duško Milunović.
Savko Pećić preminuo je u srijedu u 73. godini poslije borbe sa teškom bolešću.
Izvor: Derventski list