Smrt istaknutog dramskog umjetnika Vlastimira Đuze Stojiljkovića sa tugom su primile njegove kolege i prijatelji, ističući da je otišao veliki glumac i gospodin čovjek.
– Odlazak Đuze Stojiljovića doživljavam dvostruko: kao gubitak prijatelja i saradnika – rekao je reditelj Nebojša Bradić.
– Đuza je u pozorištu bio pouzdani i dragocjeni profesionalac koji je svojim odnosom prema poslu čuvao profesiju i davao izuzetan nivo interpretacije. Zajedno smo radili u Kruševcu i Beogradu, a njegova glumačka misija nije pravila razlike između periferijske i prestoničke scene – bila je izvrsna i jedinstvena – istakao je on.
Bradić je dodao da je “Đuza podržavao mlađe kolege i umio da iskreno pohvali domete svojih partnera. Voljeli su ga širom Jugoslavije i radovali su mu se u inostranstvu”.
– Umoran sam, gluma je za mlade ljude – govorio bi u pauzi proba. “No, i u tom umoru ima nekog zadovoljstva, jer glava, na kraju krajeva, uvijek nečemu služi.”
– Nadam se da je na kraju svog dugog napornog zvjezdanog puta našao svoj spokoj – izjavio je Bradić.
“- eliki je gubitak za naše pozorište odlazak tako divnog, velikog umjetnika – rekla je glumica Svetlana Bojković.
Ona je dodala da je to gubitak i za nju lično. “Otišao je jedan od mojih najdražih partnera. Lijepo smo se družili. Bilo mi je lijepo i lako sa njim – i tokom rada na probama i zatim na sceni i poslije predstava”, istakla je Bojković.
Ljiljana Lašić je podsjetila da su puno radili zajedno, i na televiziji (Diplomci, Pozorište u kući) i u teatru (Rekviziter).
– Umro je gospodin glumac u pravom smislu te riječi. Đuza nije prihvatao da igra bilo šta. Scenu je shvatao veoma ozbiljno, za razliku od današnjih trendova – istakla je ona, dodajući da je i divno pjevao, mada je to retko činio.
Uz napomenu da možda nije bio lak kao partner, istakla je da je to upravo zato što je pozorište shvatao krajnje ozbiljno, tražio je da se besprijekorno zna tekst i nije pribjegavao lakim scenskim rješenjima u cilju brze popularnosti.
– Rad sa njim bio je kao produžetak našeg školovanja na Akademiji – rekla je Lašićeva.
Direktor Jugoslovenske kinoteke Radoslav Zelenović primijetio je da se znalo da zdravstveno stanje Stojiljkovića nije dobro, ali da su se ipak nadali drugačijem ishodu i profesionalci koji su radili sa njim i gledaoci.
– Utisak koji se nameće pri pomenu Đuze je sa jedne strane lakoća sa kojom je radio, a sa druge strane njegov neponovljivi šarm – naglasio je on. Kao primjer, naveo je lik iz serije “Srećni ljudi”, gdje je “Đuza igrao sitnog prevaranta, a vi ste kao gledalac ipak bili na njegovoj strani”.
– Bio je od one vrste glumaca koji spadaju u legende. Voljeli su ga ljudi u cijeloj bivšoj Jugoslaviji – rekao je on.
– Na filmu je i u malim ulogama uspijevao da ostavi upečatljiv trag, da ne pominjemo šta je uradio za “Ljubav i modu”. Kada se pomene taj film, prva asocijacija je numera “Devojko mala” koju je on izvodio – podsjetio je Zelenović.
– Svoj veliki talenat pokazao je na više planova. Poznat je njegov doprinos pozorištu, a ja ću ga se sjećati kao voditelja emisije “Zabavnik” na radiju 80-ih godina, bilo je posebno zadovoljstvo slušati ga kako priča. Imali smo divne kontakte kada sam radio na televiziji, gdje je učestvovao u pionirskom dobu sinhronizacije crtaća i postao nezaboravni Patak Dača – naveo je Zelenović.