Slaviši Blagojeviću iz Prnjavora hitno je potreban novac za transplantaciju bubrega u Bjelorusiji. 20.000 evra, koliko je neophodno za kade-veričnu transplantaciju, za njega je nedostižno, zbog čega su mu jedina nada ljudi dobre volje.
Novi bubreg nada je za novi, bolji život Slaviše Blagojevića iz Prnjavora. Mogućnost liječenja i transplatacije postoji u Bjelorusiji, u Minsku. Za 29. april zakazani su pregledi, poslije kojih će Slaviša biti stavljen na listu za kade-veričnu transplantaciju bubrega. Do tog perioda, potrebna su novčana sredstva, u iznosu od 20.000 evra, zbog čega Slaviša traži pomoć od svih dobrih ljudi.
“Tražio sam rješenje problema i u veoma kratkom roku sam uspio da dobijem ‘otvorena vrata’, a to je transplatacija u Bjelorusiji. Dobio sam poziv, konkretno mail u kojem sam obavješten da već 29. aprila treba da budem na obradi, koja će trajati pet dana, nakon čega ću biti stavljen na listu čekanja i traži se organ koji će biti kompatibilan sa mojim organizmom. Ovo nije nimalo jednostavna stvar, jer treba mnogo i vremena i novca i živaca za sve, ali uz pomoć dobrih ljudi koji su odlučili da pomognu, nadam se da ću uspjeti da riješim ovaj problem, kako bih ostvario jedan novi život, ako mogu tako da kažem”, rekao nam je Slaviša.
Prve naznake da postoje problemi sa bubrezima, počeli su još u ranom djetinjstvu; već sa sedam godina, Slaviša je imao operaciju. Problem je, objašnjava nam, nastao zbog suženja kanala sa obe strane bubrega. Sve je nekako išlo do oktobra prošle godine, od kada je primoran da odlazi na dijalizu.
“Prilikom pražnjenja mjehura određena količina urina se vraćala i oštetila bubrege. Stanje je bilo, kako je bilo, ništa se nije napravilo u samom početku, sve do 2000. godine, kada sam na Kliničkom centru Srbije operisan, gdje sam proveo dva i po mjeseca. Tada mi je spašen samo desni bubreg, a doktor mi je rekao da je lijevi bubreg već uništen i da je veličine oraha, da se faktički osušio. Desni bubreg je u tom trenutku radio negdje oko 80% i tada mi je rekao da će ta funkcija vremenom sve više da slabi. Prije otprilike tri godine bio sam na UKC Republike Srpske nekih 11 dana, gdje su doktori planirali da me stave na dijaliznu terapiju, ali su ipak uspjeli sa određenim medikamentima da me na neki način oporave. Sve je to trajalo do oktobra-novembra prošle godine, kada sam nažalost, završio na dijalizi”, kaže Slaviša.
A život na dijalizi, život je koji zavisi od aparata. Život koji nimalo nije lak. Svaki dan je nova borba. Najbolje to zna predsjednik Udruženja dijaliziranih, transplantiranih i hroničnih bubrežnih bolesnika Republike Srpske Aleksandar Radun.
“Ako znate da ti ljudi idu svaki drugi dan po četiri-četiri i po sata na dijalizu i da su vezani za aparat, ne treba vam ništa drugo govoriti. Pri tome, to traje beskonačno dugo i ljudi propadaju, postepeno, dan po dan, a neko ide na dijalizu i godinama. To nije neki život, nego samo održavanje tih ljudi u životu. Taj aparat ne može da zamijeni bubreg, to je samo prelazno rješenje do transplatacije”, kaže Radun.
Situacija sa donorima je, kaže Radun, nažalost loša.
“To što ima srodnih donora, to godišnje u Srpskoj bude do desetak, pitanje da li i toliko. Znači da je stanje loše, jer nas na hemodijalizi ima oko 1.000. To je vrlo teško i komplikovano i na tome treba raditi, da se ljudima objasni. Jer ima situacija gdje jedan od roditelja neće da da organ djetetu”, kaže on.
Fond Republike Srpske u potpunosti snosi troškove transplatacije; Novčana sredstva koja su Slaviši neophodna biće usmjerena na troškove odlaska, hemodijalize, analize krvi i sve druge preglede. Pomozimo Slaviši da dobije ovu važnu, životnu bitku!
Izvor: TV K3