Naime, na osnovu Odredbe o zaštiti prava i interesa starijih, članovi porodice koji ne žive sa roditeljima su dužni da se brinu o njima, da ih redovno posjećuju i pružaju im neophodnu pomoć. U slučaju da prekrše ove odredbe, oni rizikuju da budu tuženi, što može ostaviti dalekosežne posljedice po njih, kao što je zabrana dizanja kredita, zabrana otvaranja bankovnog računa ili zabrana upisa u biblioteku.
Zvanična statistika pokazuje da je čak 30 odsto stanovnika Šangaja starije od 60 godina, što je izuzetno visok procenat za kineske prilike. Problem je nastao kada je početkom sedamdesetih uvedena politika jednog djeteta, a samim time, to jedno dijete je dužno da brine o roditeljima. Kako situacija postaje složena, tako su vlasti Šangaja odlučile da uvedu ove nove odredbe kako bi se osiguralo da će djeca brinuti o svojim roditeljima. “Sve je više ljudi koji dolaze u treće doba, a koji imaju samo jedno dijete. Dakle, veoma je bitno da to dijete brine o roditelja, a u protivnim će se suočiti sa sankcijama”, kaže jedan zvaničnik koji je želio ostati anoniman. Ipak, stupanje na snagu novih odredaba izazvalo je prilično oprečne reakcije među Kinezima, posebno na kineskim društvenim mrežama.
Jedan od korisnika mreže Veibo o svojoj situaciji kaže: “Moj otac nije ljubazna osoba i ne znam zašto se očekuje od mene da brinem o njemu.” Drugi je komentator napisao da ne podržava nove odredbe, jer nemaju svi blizak odnos sa svojim roditeljima. Ipak, ima onih koji su na strani ove odredbe. “U potpunosti podržavam ovu inicijativu, jer iako su zaposleni, svi ljudi treba da nađu vremena i posjete svoje roditelje”, napisao je ovaj komentator, dodajući da ne vjeruje da moraju postojati regulative koje će primorati ljude da se brinu o svojim roditeljima, jer je to nešto sasvim prirodno.