Dosta je bilo naklapanja o tome zašto ljudi napuštaju BiH. Sad je i zvanično. Ljudi bježe iz ove zemlje zbog Milorada Dodika, Bakira Izetbegovića, Dragana Čovića i njihove kriminalne vlasti koja je opustošila ovu zemlju i zavila je u crno. Ovo pokazuju podaci do kojih je došao portal ”Buka” tokom ankete u kojoj smo građane pitali: „Zašto želite pobjeći iz BiH?“.
Do sad smo mogli slušati kako su glavni problemi koji su doveli do masovnijeg odlaska, kao i sve veće želje onih koji su ostali da napuste BiH, nezaposlenost, male plate, liberalizacija tržišta…
Ipak, stvarnost je drugačija i kao najveću prepreku životu u BiH građani vide trojac Dodik, Izetbegović i Čović.
Prema rezultatima ankete BUKA portala u kojoj je učestvovalo preko 2.000 građana, čak 14 odsto ili 294 njih je reklo da žele pobjeći iz BiH zbog Bakira, Dodika, Ćovića i njihove kriminalne vlasti.
Za jedan procenat je manje onih koji bi napustili BiH zato što ovdje nema mjesta za poštene, vrijedne i obrazovane. 12 odsto građana izjasnilo se da je nepravda glavni razlog njihove želje za odlaskom.
Za jedan procenat je manje onih koji bi napustili BiH zato što ovdje nema mjesta za poštene, vrijedne i obrazovane. 12 odsto građana izjasnilo se da je nepravda glavni razlog njihove želje za odlaskom.
Isto toliko bi ih pobjeglo u inostranstvo zbog korupcije, dok 11 odsto građana bi otišlo zbog budućnosti svoje djece.
Zbog nacionalizma i vjerskog fanatizma bi BiH napustilo čak 10 odsto građana, a nazaposlenost i bolje plate su tek na sedmom, odnosno osmom mjestu sa po 6 odsto.
Zanimljivo je da 6 odsto građana za njihovo nezadovoljstvo stanjem u zemlji krivi nesposobnu opoziciju.
Zanimljivo je da 6 odsto građana za njihovo nezadovoljstvo stanjem u zemlji krivi nesposobnu opoziciju, dok tek njih 4 odsto bi pobjeglo jer se boji novog rata.
Ono što demantuje sve nacionaliste, lažne patriote i političke elite koje žive na stvaranju međunacionalnih tenzija je podatak da je tek 1 odsto onih koji su učestvovali u anketi kao problem zbog kojeg bi otišli odavde vidi nemogućnost života sa Bošnjacima/Srbima/Hrvatima.
Možda i najveći poraz u svemu ovome je taj da samo 1 odsto je ljudi koji nemaju želju da odu iz BiH.
U zemlji beznađa pamet ne dolazi do izražaja
Inače, ljudi u Bosni i Hercegovini kada pogledaju u budućnost vide beznađe, ekonomsku nestabilnost, nezaposlenost, rad za džeparac, pesimizam i konstantan strah od nekoga i nečega – novog rata, stranke, komšije, „dugog jezika“, drugačijeg mišljenja, druge vjere…
Zbog toga, veliki dio građana BiH, posebno mladih trudi se da izbjegne ovakvu sudbinu pa svoju budućnost radije zamišljaju u nekoj od zemlja EU, SAD-u, Kanadi, Australiji…
„Mladi ljudi danas jednostavno ne vide svoju budućnost u BiH, ne vide nadu, ne vide bolju perspektivu. Ekonomija stagnira, industrija je praktično nepostojeća, državni organi se „sprdaju“ sa građanima, pamet ne može doći do izražaja, kvalitet života nije najsjajniji, političari ispunjavaju svoje hirove i želje, a mladima se pruža mogućnost ili da budu buntovnici, ili da na ovaj ili onaj način postanu obični i da postanu dio sredine koja svakog mjeseca spaja kraj sa krajem ili da ih pijavica partokratije uzme pod svoje“.
Ovako Dejan Lučka iz Banjalučkog centra za ljudska prava vidi stanje u kojem se nalaze ljudi u BiH, posebno mladi i n jihovu želju da napuste ove prostore. I zašto bi onda, pita se naš sagovornik, u takvoj atmosferi i oni koji su uspjeli da se finansijski stabilizuju, ostali i sutra podizali svoju djecu u emanaciji predvorja Mordora, kad mogu otići u Rivendel tj. Njemačku ili Austriju.
„Džabe je nekome i dobra plata i sređene finansije kada je cjelokupno društvo oko njega negativno i zavijeno u sivilo, bez naznaka da bi se situacija mogla promijeniti nabolje u skorije vrijeme“, priča Lučka naglašavajući da je odlazak iz BiH postao praktično jedini način na koji mladi mogu da ostvare sopstvenu budućnost koja je dostojna čovjeka.
„Jedan od razloga zbog kojeg se mladi odlučuju da odu iz zemlje je svakako nemogućnost zaposlenja u BiH, kao i faktička nemogućnost napretka u svojoj struci. Čak i ukoliko neko uspije da nađe posao, to je često posao za koji je prekvalifikovan i za koji je plaćen u visini džeparca tinejdžera u državama sa Zapada. Dakle, mladom čovjeku je npr. mnogo bolje da radi takav posao u inostranstvu, za mnogo veći novac, i uz mogućnost da na različite načine napreduje u tom društvu, nego da ovdje životari bez ikakve nade za napredak,“ navodi Lučka i dodaje da, pored ostalih standardnih razloga, kao što su veće mogućnosti, kvalitet života ili bolje obrazovanje „vani“, tu je takođe jedna situacija u BiH društvu koja je sastavljena od raznih manjih faktora, a koja često zna biti okidač za odlazak u inostranstvo.
„BiH je država u kojoj je svega „malo“ i u kojoj je sve „malô“. Ljudi ostavljaju svoje porodice, prijatelje, jezik i kulturu jer su ovdje slabe obrazovne ustanove, malene biblioteke, postoji nedostatak kulture i kulturnih događaja, pasimizam postaje svakodnevica, životni standard je veoma loš i postoji konstantan strah od nekoga i nečega – novog rata, stranke, komšije, „dugog jezika“, drugačijeg mišljenja, druge vjere, različitog etniciteta itd. Određeni broj mladih ljudi jednostavno želi da „vidi svijeta“ i da proširi svoje horizonte, a ne da ostane u društvu u kojem je najbitnije čiji si, kako se zoveš i da li vjeruješ i ako vjeruješ da li je to vjera u pravog boga“, zaključuje Lučka za portal BUKA.
Izvor: Buka