U nastavku haškog procesa Ratku Mladiću, svjedok odbrane Andrej Demurenko izjavio je juče da Vojska Republike Srpske nije mogla ispaliti minobacačku granatu koja je, u avgustu 1995, ispred pijace Markale ubila i ranila desetine građana Sarajeva. Ruski pukovnik Demurenko bio je u to vrijeme načelnik štaba Unprofora u sektoru Sarajevo i učestvovao je u istrazi o eksploziji. „Markale nisu bile pogođene minobacačkom granatom”, rekao je Demurenko, sugerišući da je ispred pijace mogla biti postavljena i daljinski aktivirana mina ili granata, koja bi imala isti učinak i ostavila isti krater na tlu kao projektil ispaljen iz minobacača.
Prema optužnici, granatu koja je 28. avgusta 1995. na ulici ispred Markala ubila 43, a ranila 75 osoba, ispalila je VRS sa položaja oko grada. Demurenko je posvjedočio da je na Markalama bio dva sata poslije eksplozije. Kada se vratio u štab Unprofora, kako je naglasio, bio je iznenađen izjavom predstavnika međunarodnih snaga koji je okrivio Srbe, iako je istraga bila u toku. Demurenko je tvrdio da je Unprofor, potom, iz balističkih rezultata istrage o eksploziji na Markalama, za koje je sugerisao da su bili ispravni, namjerno izveo pogrešan zaključak da je vatra otvorena sa položaja VRS.
„Oni su istragom utvrdili samo ugao pada granate i pravac iz kojeg je doletjela i smjesta su uprli prstom na takozvane agresore”, kazao je Demurenko. Na osnovu pravca iz kojeg je granata, po istrazi Unprofora, doletjela, ruski pukovnik je, uzimajući u obzir snagu eksplozivnog punjenja granate, proračunao da je projektil mogao biti ispaljen sa tri položaja VRS oko grada, ali i sa isto toliko položaja Armije BiH bližih gradu.
Kako je posvjedočio, Demurenko je zatim, uz dozvolu komandanta Unprofora, obišao sva tri položaja VRS i utvrdio da je sa njih bilo nemoguće ispaliti minobacačku granatu na područje Markala ili uopšte upotrijebiti minobacač. Ti položaji bili su na stijenama, na obroncima ili u šumi, rekao je svjedok, napominjući da ni na jednoj lokaciji nije pronašao nikakve tragove ispaljenja.
Svoju tvrdnju, Demurenko je potkrijepio i riječima da bi granatu, da je bila ispaljena sa srpskih položaja, morali registrovati specijalni radari Unprofora. Mladićeva odbrana prikazala je u sudnici snimak na kojem Demurenko, u ljeto 1995, šematski prikazuje i objašnjava nalaze svoje istrage. Saradnik komandanta Unprofora prethodno je prenio ruskom oficiru da štab „plavih šljemova” neće ni prihvatiti, ni objaviti njegov izvještaj, zato što je protivriječio tvrdnjama međunarodnih snaga.
Pukovnik Demurenko optužio je komandu i većinu pripadnika Unprofora u Sarajevu za pristrasnost u korist muslimana. Kako je kazao, oni su vjerovali da su Srbi „agresori” i da „žele da unište BiH”. „VRS nije željela da uništi Sarajevo, pa čak ni sve neprijateljske jedinice kojih je bilo po cijelom gradu”, ocijenio je ruski oficir.
Jedan dio francuskih oficira, po Demurenku, privatno je, međutim, vjerovao da su muslimani vjerski fanatici koji nisu bili spremni da razumiju položaj Srba, u uvjerenju da će dobiti vojnu pomoć Zapada i pobijediti. Demurenko je izjavio i da je Unprofor sumnjao da Armija BiH puca iz snajpera na sopstveni narod, ali da je to bilo teško dokazati, tim prije što je iz komandi naređivano da se istrage obustave.
(Politika)