Sudeći po zvaničnim statistikama, skoro polovina domaćinstava u Republici Srpskoj nije priključena na javne vodovode, ali ni priključak ne garantuje pitku i zdravu vodu, jer je većina vodovoda zastarjela i u katastrofalnom stanju.
Osjetili su to i ovog ljeta stanovnici Srpca i Bileće, koji su usred avgustovske žege ostali žedni zbog kvarova na vodovodu. Srbački „Vodovod“ suočava se sa čestim havarijama na glavnom cjevovodu u Poveliču, koji godinama nije rekonstruisan, niti su zamijenjene cijevi iz doba SFRJ. Kvarovi su najčešći ljeti, kada temperatura pređe 30 stepeni, a potrošnja vode se poveća.
I u Bileći su nekoliko dana trajale restrikcije, zbog kvara pumpe na izvorištu. Ipak, najgore je Prnjavorčanima, koji godinama kubure s pitkom vodom.
“Nikad nismo imali pitku vodu, iako se godinama o tome priča i stalno se nešto gradi. Većina Prnjavorčana vodu iz vodovoda ne koristi čak ni za kuvanje, a kamoli za piće, jer se voda crpi iz jezera Drenova, u koji ljudi bacaju mrtve krave”, priča jedna Prnjavorčanka.
Direktor “Vodovoda” Prnjavor, Ljubiša Sibinčić, priznaje da se dvije trećine Prnjavorčana priključenih na vodovod, a to je skoro sve gradsko stanovništvo, zlopati sa vodom iz tog vještačkog jezera, koja ne zadovoljava ni minimum ispravnosti, jer jezero nije zaštićeno. Čak 80 odsto prnjavorskih sela uopšte nije priključeno na javni vodovod, pa se vodom snabdijevaju, kako kaže, na alternativne načine.
“Ovdje nema izvorišta iz kojih bi se mogao napajati gradski vodovod, pa je jedino rješenje da se i ostali potrošači priključe na Povelić, sa koga se trenutno snabdijeva oko 1.700 domaćinstava u selima oko Prnjavora. Oni jedini imaju urednu vodu za piće – kaže Sibinčić, ali priznaje da takvo kapitalno rješenje za sada nije ni na vidiku.
Problema ima i u drugim dijelovima RS. Iako je BiH jedna od vodom najbogatijih zemalja u Evropi, rijetke su opštine u Srpskoj gdje mještani ne strahuju od kvarova, restrikcija ili zagađenja vode. Zoran Popović, direktor banjalučkog “Vodovoda” i predsjednik Udruženja “Vodovodi RS”, koje okuplja 38 od ukupno 48 vodovodnih preduzeća u Srpskoj, priznaje da nema detaljnih podataka o stanju u RS, iako je ovo Udruženje osnovano prije 10 godina.
“Nedavno smo se ponovo konstituisali. Imali smo drugih poslova, ali uskoro ćemo prikupiti podatke, koji će biti dostupni javnosti. Uglavnom, stanje je loše, ali su problemi različiti u različitim dijelovima RS: u ravnici nema kvalitetnih izvorišta, u višim predjelima, gdje je voda odlična, mreža je zastarjela, a novca za rekonstrukciju nema”, rekao je Popović.
Dodaje da i Trebinje, koje ima odličnu vodu, kuburi sa zastarjelom mrežom. U Modriči je, navodi, jedini privatizovani vodovod u RS, što je poseban izazov, dok Bijeljinci piju ubjedljivo najskuplju vodu, koju plaćaju četiri puta više nego Trebinjci.
“Voda je tamo skupa jer se ulaže u izgradnju kanalizacije, ali to je bilo neophodno. Bijeljina je jedini grad u RS koji nije imao nikavu kanalizacionu mrežu”, kaže Popović.
Izgradnja kanalizacije u Bijeljini, najveći infrastrukturni poduhvat u istoriji grada, počela je 2006. i koštaće 41 milion evra. Novac je obezbijeđen iz gradskog budžeta, kredita Evropske razvojne banke i donacija, a dio plaćaju i građani kroz račune za vodu.
Po popisu iz 2013. Srpska ima skoro 409.000 domaćinstava, a po podacima Zavoda za statistiku RS iz prošle godine samom njih 237.178 priključeno je na javne vodovode. Zoran Popović tvrdi da se veliki broj stanovnika snabdijeva iz seoskih vodovoda, koje su mještani sami gradili.
“Samo u Banjaluci su ti vodovodi uključeni u sistem, ali je pitanje kako ćemo ih održavati, jer sa 700 kilometara mreže u selima se snabdijeva svega 7.000 domaćinstava, dok mreža iste dužine u gradu opslužuje čak 40.000 priključaka”, kaže Popović.
(Srpska.info)