Sanski Most je u prošlosti bio poznat po velikom broju vještih majstora koji su se bavili izradom konjske opreme, ali i drugih predmeta od kože.
Ove zanatlije su u gradu na Sani oduvijek bile poznate po nazivu remenari ili sarači, a u međuvremenu je vještina ovog starog zanata skoro u potpunosti izumrla i danas se na prste mogu izbrojati oni koji su ostali vjerni staroj tradiciji.
Jedan od takvih je Senad Zukić, koji je zanat naslijedio od oca Zijada, koji je također bio poznati sarač, ali i vlasnik konja i kočije koja je bila prava atrakcija u gradu na Sani.
Zukić kaže kako je posao učio od malih nogu i vremenom se toliko izvještio da je na dostojan način mogao zamijeniti oca.
“U našoj porodici zanat se prenosi sa generacije na generaciju i tako već stotinama godina. Kao mali dječak, dok su se moji vršnjaci igrali, ja sam s ocem provodio vrijeme pomažući mu u svakodnevnim poslovima”, kaže za “Nezavisne” ovaj vrijedni zanatlija.
Od proizvoda koji izlaze iz njegove male radionice koja je smještena usred gradske pijace, posebno je na cijeni oprema za konje.
Zukić ručno izrađuje ulare, amove, povoce i sedla, a ovi proizvodi se prave isključivo od najkvalitetnije kože, koju nabavlja u Visokom.
“Koža mora biti dobro obrađena i pripremljena. Najčešće se radi o goveđoj koži, koja se priprema na poseban način. Nekada je u našoj zemlji bilo puno kožara u kojima se mogla nabaviti kvalitetna koža, obrađena na tradicionalan način, a danas ih je svega nekolicina”, kaže Zukić.
Objašnjavajući postupak obrade, ovaj remenar kaže kako se u izradi finalnih proizvoda koriste brojni i raznovrsni alati, kao što su mašine za šivenje, razni noževi, igle, šila i konci, pčelinji vosak te drugi preparati.
Dodaje kako opremu za konje izrađuje isključivo po narudžbi i da njena veličina zavisi od anatomije i proporcija životinje.
S obzirom na to da se konji u posljednje vrijeme sve rjeđe koriste kao radne životinje, Zukić danas mahom izrađuje opremu za trkaće konje.
Zahvaljujući kvalitetu proizvoda, stekao je brojne mušterije u BiH, ali i u Hrvatskoj i Srbiji.
Nedavno je, kako kaže, dobio narudžbu iz Njemačke te je za potrebe jednog tamošnjeg kluba izradio tri kompleta opreme za plemenite konje trkače.
Inače, bavi se izradom i drugih predmeta od kože, pa se u njegovoj zanatskoj radnji mogu kupiti kožni kaiševi, futrole, torbe pa i suveniri od kože.
Prema njegovim riječima, danas svi gledaju da kupe nešto za male pare, a njegovi proizvodi u potpunosti su ručno izrađeni, pa samim tim kvalitetni i dugotrajni, ali su i skuplji.
“Otac mi je uvijek govorio da proizvodi za mušterije uvijek moraju biti tako kvalitetni kao da ih izrađujem za samog sebe. Ljudi to znaju cijeniti, pa ni posla ne manjka, iako je ova pandemija uticala i na nas male zanatlije”, kaže za “Nezavisne” ovaj sanski remenar.
Nezavisne.com