UProgramu reformi iz decembra 2019. piše da se ovaj dokument podnosi u NATO bez prejudiciranja konačne odluke o članstvu, a „za čije usvajanje će biti potrebna dodatna odluka Predsjedništva i Parlamentarne skupštine BiH“.
Ako pogledamo praksu članica NATO, kod nekih su odluku o tome donosile institucije (vlade ili parlamenti), dok su kod drugih o članstvu prethodno odlučivali građani na referendumu.
– Logično bi bilo da se građani na referendumu izjasne o članstvu u NATO, i to je politika Srpske demokratske stranke. Najbolje rješenje je vojna neutralnost po uzoru na Srbiju. Očigledno je da SNSD svim silama pokušava da sakrije od građana da su trasirali put ka NATO bez ikakvih uslova, a d anisu pitali građane – poručio je nedavno predsjednik SDS, Mirko Šarović.
Srpska može da raspiše referendum samo na svoj teritoriji (ima svoj zakon). Istraživanja govore da je većina građana protiv članstva, a za očekivati je da bi takav stav bio obavezujući za predstavnike RS u institucijama BiH.
Međutim, NATO u članstvo (ne) prima cijelu BiH, a ne samo RS, što je argument iz koga Bošnjaci izvlače stav da je referendum moguće organizovati samo na teritoriji cijele BiH. A u tom slučaju stav Srpske bi ostao u manjini, jer je poznato da većina Bošnjaka i Hrvata u BiH želi u NATO.
Istina, stav SDA, kao ključne stranke u Bošnjaka, mijenjao se po tom pitanju. Postoji zapisana izjava Bakira Izetbegovića od 6. septembra 2017. u kojoj kaže da „referendum o NATO nije potreban“, te da su „posebno nedopustivi entitetski referendumi“. Međutim, Izetbegović je 21. juna 2019. izjavio: „Mora se naći kompromis kada je u pitanju NATO put BiH. Treba zadovoljiti srpsku stranu tako što se ništa po pitanju NATO neće donositi bez nove odluke Predsjedništva ili referenduma u BiH.“
Ta Izjava lidera SDA poklopila se vremenski sa izjavom njegove ministarke spoljnih poslova BiH, Bisere Turković, koja je na sjednici Komisije za pripremu izvora Savjeta ministara BiH izjavila da će se o članstvu u NATO odlučivati na referendumu. Pošto su poslanici počeli da se pitaju da li Turkovićeva zna ono što oni ne znaju, njen stav je na sjednici Predstavničkog doma morao da pojašnjava stranački kolega, Halid Genjac.
– Poznavajući gospođu Turković, mislim da se njene riječi o referendumu mogu shvatiti samo na jedan način – skoro sve zemlje NATO saveza su postale članice nakon referenduma. Kojeg? Referenduma svih građana te države na državnom nivou – rekao je on.
Članica Predsjedništva SDA, Alma Čolo, za Srpskainfo kaže da sve ono što dovodi do ostvarivanja određenih prava i dužnosti države, ili sticanja određenih obaveza, treba da bude provedeno na nivou države, a ne u entitetima.
– Međutim, mi po Ustavu BiH nemamo mogućnost provođenja referenduma na nivou države BiH, niti imamo neki zakon koji to reguliše. Tako da mislim da u sadašnjoj konstelaciji odnosa, i u skladu s pozitivnim propisima BiH, to sada nije moguće. Ne kažem da nije moguće donijeti državni zakon koji bi to propisao, ali mislim da smo mi svoje obaveze koje se tiču pristupanja NATO već davno iskazali kroz Zakon o odbrani BiH, kroz odluke Parlamenta i Predsjedništva BiH . U tim odlukama su učestvovali i poslanici iz RS. Znači, oni su u legitimno i legalno dali svoje mišljenje i odlučili o tome u kom pravcu BiH treba da ide kada su u pitanju NATO integracije – smatra Čolo.
Na pitanje da li se na nivou BiH može primijeniti Zakon o referendumu, na osnovu koga je svojevremeno organizovan referendum 1992. godine o istupanju SRBiH iz Jugoslavije, Čolo kaže da ne može.
– Mislim da to nije moguće jer nakon toga je donesen novi, dejtonski Ustav. Tako da primjena tog zakona po meni u ovom trenutku nije aktuelna – zaključuje sagovornica Srpskainfo, inače po struci pravnica.
Doduše, i stav političara iz Srpske po ovom pitanju mijenjao se iz godine u godinu. U avgustu 2017, u vrijeme kada je Ustavni sud BiH podržao knjiženje vojne imovine na BiH, ponovo se poteglo pitanje referenduma o članstvu. Tadašnji predsjednik SDS, Vukota Govedarica, izjavio je da je protiv referenduma, jer bi on Srpsku samo uvukao u konflikt. Istovremeno je Milorad Dodik, u to vrijeme predsjednik Srpske, poručio da „građane treba pitati, pa makar njihov stav o NATO bio pozitivan“.
Nakon svega, postavlja se pitanje koliko je za srpske političare mudro da zagovaraju referendum kao konačan oblik odlučivanja o članstvu.
Milan Tegeltija, savjetnik za pravna pitanja srpskog člana Predsjedništva BiH, Milorada Dodika, naglašava da je, kada je riječ o priključenju BIH vojno-političkim savezima, Narodna skupština RS već zauzela stav o vojnoj neutralnosti.
– Referendum kao način izjašnjavanja građana u RS je legitiman i demokratski način izjašnjavanja, predviđen Zakonom o referendumu i građanskoj i inicijativi RS, ali s obzirom na ovu odluku NSRS, on je pravno i praktično nepotreban – kaže Tegeltija za Srpskainfo.
Prema njegovim riječima, problem referenduma u odnosu na pitanja priključenja BiH nekom vojnom savezu predstavlja vrlo delikatnu pravnu situaciju. Tegeltija kaže da za pitanja spoljne politike, koja se odnose na cijelu BiH, Republika Srpska ima adekvatne entitetske i nacionalne zaštitne mehanizme u Predsjedništvu i Parlamentarnoj skupštini BiH, koji onemogućavaju bilo kakvo preglasavanje RS suprotno stavu NSRS o vojnoj neutralnosti.
– Zagovaranje nekog novog referenduma o priključenju NATO značilo bi suštinski preispitivanje te odluke NS RS, a ujedno i otvorilo mogućnost pokušaja organizovanja referenduma na cijeloj teritoriji BIH. U tom slučaju Republika Srpska ne bi više imala one entitetske i nacionalne zaštitne mehanizme koje ima odlučivanjem kroz Predsjedništvo i PS BiH. Zbog toga, zagovaranje bilo kakvog referenduma o pitanju o kojem je NSRS već zauzela stav smatram nepotrebnim egzibicionizmom i eventualnim otvaranjem pitanja referendumskog odlučivanja na nivou cijele BIH, što za RS ni u jednoj situaciji i ni po kojem pitanju ne može biti povoljno – poručuje Tegeltija.