Dvodecenijski “zamrznuti konflikt“ je eskalirao, a mogao bi da postane novi poligon za sukobljavanje sila poput Rusije i Turske. Sukobi koji su izbili 2. aprila su najveći od 1994. godine i potpisivanja Bišekovog protokola, a kako navodi Stratfor, zvanični Baku je pokušao da ublaži posljedice jednostranim proglašavanjem primirja već dan kasnije. “Okršaji su postajali sve češći tokom prošle godine, dijelom i zbog toga što Baku vojnim i diplomatskim putem želi da prisvoji veći dio teritorije.
Nadaju se da će dobiti ustupak od Jerevana i da će prelomiti trenutni status kvo na spornoj teritoriji u svoju korist“, piše Stratfor. Dodaje se da Baku ima razrađenu strategiju, da ima značajnu vojnu prednost nad Jermenijom koju je stekao u prethodnoj deceniji.
“To je bilo moguće zahvaljujući energetskim resursima koji obezbjeđuju priliv velike količine novca.
Napadi su se dogodili na planinskom terenu, na kom Jermeni ne mogu da se bore, a sve je izvedeno tako da se ograniči mogući konflikt sa Rusijom, koja ima značajne snage u Jermeniji.
Male operacije mogu brzo da budu prekinute prije nego što Rusija reaguje“, dodaje Stratfor. Ipak, kako se navodi, ti manevri nisu poptuno bez rizika, uz napomenu da bi Moskva mogla svakako da uputi pomoć svom savezniku, iako Azerbejdžan želi to da izbjegne. “Brz prekid vatre pokazuje da Baku pokušava da pomogne prethodnim naporima Rusije da se obezbijedi trajni mir jer Moskva ne želi totalni rat.
Ako se to dogodi, Turska bi mogla da reaguje i da se umiješa, želeći da napravi balans na Kavkazu.
Baku razumije da ne može da se osloni samo na svoju vojsku u pokušaju promjene statusa kvo. Uprkos jasnim namjerama i naizgled pravog plana, ovakva strategija bi mogla da izazove veći konflikt na šta nijedna strana nije spremna“, zaključuje Stratfor.
Vjekovni sukob oko Nagorno Karabaha, koji je kulminirao u vrijeme Sovjetskog Saveza kada je Moskva tu oblast naseljenu pretežno Jermenima pripojila Azerbejdžanu, pogađa region Kavkaza, strateški značajan za transport energenata u Iran, Tursku i luke na Bliskom istoku.
Do eskalacije sukoba došlo je u jeku ozbiljne diplomatske krize između Rusije, koja održava dobre odnose s Jermenijom, i Turske, tradicionalnog saveznika Azerbejdžana.
Turska je ključni saveznik Azerbejdžana, s kojim ima bliske jezičke i kulturne veze, dok a Jermenijom nema diplomatske odnose zbog različitog tumačenja masovnog pokolja Jermena u Otomanskom carstvu 1915. godine, koje Jermenija smatra genocidom, što Turska ne priznaje.
Turska je od početka na strani Azerbejdžana i tako će biti i ubuduće, rekao je turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan, nazvavši azerbejdžanskog predsjednika Ilhama Alijeva “bratom”. Sa druge strane, ruski šef diplomatije Sergej Lavrov je najavio da će 7. aprila posjetiti Baku, dok će istovremeno premijer Dmitrij Medvedev otputovati u Jermeniju.