Na oko pet kilometara od Čelinca u blizini regionalnog Prnjavor – Čelinac u mjestu Štrbe, nalazi se ’’Kreka-ranč’ jedinstvena oaza mira, smještena u zagrljaju šuma i gotovo netaknute prirode. Ovaj neobični ranč nastao je zahvaljujući Stanislavu Jungiću i njegovoj porodici.
Ovaj penzioner, odlučio je iskoristiti zemlju i imanje koje su mu ostavili preci a ljubav prema rodnom pragu i lijepim uspomenama vezanim za odrastanje na očevini, napravili su jedno posebno mjesto ispunjeno prirodom i prošlosti, zbog čega njegov ranč, redovno posjećuju posjetioci.
Ovaj raj na zemlji, koji pruža i drugima nastao je sasvim slučajno a prve radove na na stvaranju ranča, počele su još prije rata kada se vratio iz Jajca gdje je službovao kao policajac.
‘’ Meni su roditelji poklonili ovaj dio zemljišta koji je odsjekla pruga i ja sam pri povratku u Banjaluku te davne 1978.godine, odlučio da ponovo tu izgradim imanje. Međutim kada je rat nastupio ja sam bio primoran da proširim imanje jer se tada kod mene doselila u porodica od moje supruga koja je izbjegla iz Jajca. Tada sam započeo proširenje kuće a onda je uslijedila gradnja bazena kao i prostorije za prijem gostiju. U međuvremenu ja sam krenuo i da prikupljam neke predmete kako bi oplemenio ovaj prostor i učinio ga jednim posebnim mjestom tako da su tu počeli dolaziti i posjetioci ‘’,rekao je Jungić.
Kao veliki zaljubljenik u istoriju koju je izučavao nekada na fakultetu, stvorio je i od ranča mjesto na kojem su izloženi stari predmeti, oružje i oruđe što svakog posjetioca vrati u dane kada se na tim prostorima teško živjelo ali i krv prolijevala da bi se opstalo. A iza naziva Kreka krije se takođe mala istorija a vezana je kako kaže za djetinjstvo njegovih sinova.
‘’ Ovaj stariji sin odlazio na radne akcije a onda je poslije je sa sobom poveo i mlađeg sina. Ovaj mlađi je znao da oponaša životinje a posebno je da oponaša kreketanje žaba. Zbog toga su ga njegove kolege prozvale Kreka i on se s tim ponosio i ja sam to prihvatio. I sin je bio najzaslužniji što je je ranč dobio takav naziv i tako smo i registrovali ranč pod tim imenom i zato ranč pod tim imenom živi ‘’,rekao je Jungić.
Životni vjetrovi odnosili su ga na razne strane i prema raznim zanimanjima. Na kraju, svoj radni vijek završio je u policiji dok se u međuvremenu interesovao i za građevinu.
A raditi svašta nikada ga nije bilo sramota jer je potekao iz kuće gdje se moralo naporno raditi i mučiti. Stvaralačke vrline ušle su mu duboko u krv te je zbog toga ranč gotovo podigao sam sa svojih deset prstiju.
‘’ Sve ovo što vidite ja sam sagradio sa svojim rukama. Ja i danas gledam kako ću nešto vidjeti i kreirati i da stvorim nešto ljepše i bolje. Gledao sam dosta kod osoba koje dođu iz inostranstva i donesu ogromna sredstva i naprave velika naselja i izletišta i za te potrebe angažuju više ljudi pa čak i građevinska preduzeća da im to uradi. Ja sam sve ovo radio polako i sam. Sada su već i godine došle ali ipak izdvojim vrijeme i malo kako bi uskratio penzionerske dane, uradim ili obnovim nešto. Sve to radim jer se ljudima sviđa a svima njima se dopada taj starinski eksterijer u kojem borave i okruženje tih istorijskih predmeta. ‘’, rekao je Jungić.
Na ranč koji gotovo djeluje neprimjetan ljudskom pogledu sve dok mu se ne dođe, uglavnom posjećuju čelinčani ali i svi oni koji u prirodi i njenoj tišini, pronalaze svoje opštanje. A inpresije nikad, kako kaže naš sagovornik, ne izostaju.
” Ko god ovdje dođe, sigurno je da se divi svemu ovom a posebno prirodi. Slažem se da je lijepo pogledati prirodu. Ja se sjećam perioda djetinjstva kada su ovdje bile ogromne šume i njena prostranstva. Sada je to dosta posječeno i na njihovom mjestu je naraslo rastinje koje osvježava i daje neku posebnu ljepotu. Imam osjećaj da ko god dođe ovdje, da se nadiše lijepog vazduha i da odavde odlazi srećniji. Sam pogled na ovu prirodu i okolinu koju može odavde vidjeti, sigurno da njima svima daje neku pozitivnu energiju. ”,rekao je Jungić.
Ovaj raj na zemlji dodatno je ukrasio stablima raznovrsnog voća kojima se dive posjetioci ali i sam Stanislav posebno kada mu pruže korist i zdrav plod prirode.
” Ja sebi birao voće koje ću saditi pa sam tako i dobio lijep voćnjak gdje dominiraju stabla šljive i jabuke. Ovo podnevlje je i pogodno za to i ja sam zbog toga i izabrao tu vrstu voća. Ovdje jabuka jako dobro rodi da bude nevjerovatno ukusna. Ja svake godine od njih pravim rakiju i sirće. Te voćke sa lično kalemio i mislim da je i to jedan od razloga dobrog roda. Imam ovdje i ostalog voća kao što su stabla šljive i manje zasade maline i ostalog voća koje ispunjava moj život ”,rekao je Jungić.
Da je stvorio nešto korisno što je dalo dodatni ukras prirodi koja je nagradila njegovo selo lijepim krajolikom, potvrđuju i česti dolasci mlađih ljudi na kojima kako kaže, svijet i priroda treba da ostanu.
” Gotovo svaki vikend tu bude omladine i oni se lijepo provode. Tu se organizuju krštenja, proslave rođendana, momačke i djevojačke večeri, proslave punoljetstva i druga slavlja. Bilo je čak i manjih svadbi. Ovdje zaista nekada bude živo i narod rado dolazi. Mi ne naplaćujemo neku veliku cifru i zadovoljni smo nekim simboličnim iznosom koji će omogućiti da održavamo ovaj prostor ”,rekao je Jungić.
Spomen crkvu posvećena izgubljenoj mladosti
Ono što će svakom posjetiocu zapasti u oči pri ulasku na ranč je i jedna mala crkva. Mala svetinja je mali gest i roditeljska ljubav prema pokojnom sinu Jugoslavu koji je poginuo u posljednjem Odbrambreno-otadžbinskom ratu.
Kako kaže njegov sin je bio aktivno vojno lice i pomorski oficir koji je svoju sposbnost pokazao tokom evakuacije pripadnika JNA iz Splita tokom 1991. godine a zbog svoje sposobnost je mogao ostati daleko od ratnih zbivanja u BiH.
Crkva je podignuta nad grobom mladog oficira čije su kosti prenesene iz Banjaluke i odaje pomen na izgubljen život i slične njemu koje je otadžbina trebala više cijeniti.
” Govorio sam mu da ne dolazi ovdje ali u njegovoj krvi je tekla prava srpska krv i on je zato došao da svoje vještine isoristi kako bi zaštitio narod. Poginuo je 1993.godine u blizini Srebrenice i njegovo tijelo je prebačeno u Banjaluku. Nisam bio zadovoljan odnosom države prema poginulim borcima jer je trebalo da postoji jedno pravo boračko groblje gdje bi bili borci sahranjeni. Zbog toga sam odlučio da kosti moga sina prenesem ovdje te sam prije deset godina napravio ovdje i spomen crkvu. Samostalno sam učestvovao u podizanju svega toga a dobio sam i blagoslov crkve ”,rekao je Jungić.
A u prirodi koja ponudi dobar sadržaj kako kaže nestaju na trenutak sve brige i problemi dok svaka muka i bol na trenutak postanu lakši te je zato i ovaj ranč dobra prilika za liječenje duše. U okruženju šuma i gotovo netaknute prirode na čijim je blagoatima zahvalan, nada se da će još dugo živjeti i da će sa suprogom, sinom i unucima nastaviti održavati jedan raj koji će i dalje biti izvor zabave i veselja i odbrana od svih negativnih uticaja urbanizacije.
TV K3