“Iskreno govoreći, otac nije volio čak ni da pominje tu temu. Kada su odrasli razgovarali bio sam prisutan i sve informacije o ratu i o tome šta se dešavalo sa porodicom saznao sam iz tih razgovora” – navodi Putin.
Njegov otac služio je vojsku u Sevastopolju, u podmorničkim jedinicama.
“Pričao je kako su ga ranili. On i još jedan njegov drug krenuli su u manju akciju u njemačku pozadinu. Došli su do njemačkog bunkera i odatle je izašao snažan momak.
Oni nisu mogli da mrdnu jer su bili na meti mitraljeza, a njemački vojnik je izvukao granatu, a onda i drugu, i bacio na njih” – piše ruski predsjednik i navodi da je njegov otac tada zadobio teške povrede.
Putin otkriva da mu je otac čitav život proveo sa šrapnelima u nozi, koji nisu izvađeni.
“Noga ga je boljela, a stopalo nije bilo pokretno. Sitne šrapnele nisu dirali da kosti ne bi napukle. Hvala Bogu, nije izgubio nogu. Došao je u ruke dobrom ljekaru”, napisao je Putin.
Dok je otac ratovao, njegovog starijeg brata odveli su od majke u Dječiji dom, da bi ga kasnije evakuisali. Tamo se razbolio od difterije i umro tokom blokade Lenjingrada /današnjeg Sankt Peterburga/.
“Otac je, kad su mu dozvolili da hoda, stao na štake i pošao kući. Kada je stigao, vidio je da bolničari iznose tijela mrtvih iz ulaza, a među njima i njegovu ženu.
Prišao je i učinilo mu se da ona diše. Rekao je bolničarima da je još živa, ali su mu bolničari odgovorili da će `izdahnuti kasnije i da neće preživjeti”, priča ruski predsjednik.
Šef ruske države kaže da je njegov otac tada na bolničare krenuo sa štakama i primorao ih da majku vrate u stan.
“Bolničari su mu rekli da će učiniti kako kaže, ali su ga upozorili da neće u taj kraj dolaziti ponovo bar za dvije do četiri nedjelje i da će morati sam da se snalazi. On je nju podigao na noge – ostala je živa. I živjela je do 1999. godine. A on je umro krajem 1998”, navodi Vladimir Putin.
“Mama mi je pričala kako je dolazila kod oca u bolnicu gdje je ležao poslije ranjavanja. Imali su malo dijete od tri godine. Glad, blokada…Otac joj je davao svoje bolničko sljedovanje, krišom od ljekara i medicinskih sestara.
Ona bi ga sakrila, nosila kući i hranila dijete. Onda je on u bolnici počeo da pada u nesvjest od gladi i ljekari i sestre su shvatili šta se događa i nisu je više puštali”, napisao je Puti.
Ovo nije prvi put da Putin piše za “Ruski pionir”.
Dok je bio na funkciji premijera Rusije u maju 2009. godine ispričao je za taj časopis zašto ne treba otpuštati ljude, a ako već mora da ih otpusti – da to radi sam.
U septembru 2010. svoju kolumnu posvetio je naučnicima, ispričavši da mu se sviđaju “poduhvati uz učešće životinja” i kako se u tim slučajevima rješavaju pitanja bezbjednosti.