Ljubav koju je prema heklanju i pletenju naslijedila od majke, Branu Lončar iz Srpca navela je da se oproba i u japanskoj tehnici izrade igračaka – amigurumi. Sve je nekako poprimilo svoj današnji izgled kada je postala član Udruženja žena Srbac, gdje svaka od žena, na svoj način pokazuje talenat i rad. Brana je odabrala heklanje. I nije se pokajala. Trud, rad i vrijeme, ali nikada nije odustajala.
Branine spretne ruke sa jednom heklicom i koncem pretvaraju dječije želje u stvarnost, pa igračkice poput lutkica, meda, zeka postaju njihovi najbolji prijatelji. Na svemu je najviše zahvalna majci, jer, od toga je sve krenulo.
Heklica, mekani, pamučni konac raznih boja, dugmad, otprilike je sve što je Brani potrebno za rad. Sve ostalo je, priča nam stvar kreativnosti. Svaka igračka je posebna i uživa dok ih stvara.
I tako Brana plete svoj san. Ostaje u djetinjstvu, gdje ovakve igračke postanu mališanima vjerni saputnici, koji ih prate kroz odrastanje. Kada je pitamo koliko je do sada uradila igračaka, kaže da je taj broj sigurno trocifren.
Za pletenje je Brana koristila razne vrste vune, vunice i konca. Iz svog iskustva kaže da je lakše raditi sa vunicom, ali da je vuna kvalitetnija i toplija, dok je konac ipak najkvalitetniji. Pitali smo je i kako se pravilmo peru i održavaju pleteni predmeti.
Porodica Lončar nekada je bila poznata po proizvodnji kaktusa. Branin suprug Nikola ranije je bio član Udruženja kaktusara Srbije. Kaktusi su, priznaje nam Brana, prvo bili predmet interesovanja njenog muža, da bi ih potom i ona zavoljela. Sticajem životnih okolnosti, tu ljubav su jedno vrijeme stavili na pauzu, ali namjera im je da je ožive u skorijoj budućnosti.
A Brana je pravi dokaz da, kada se nešto voli, zaista ništa nije teško. Igračke, kaktusi, unuci, sve je tako potaman u porodici Lončar.
Ljubav koju je prema heklanju i pletenju naslijedila od majke, Branu Lončar iz Srpca navela je da se oproba i u japanskoj tehnici izrade igračaka – amigurumi. Sve je nekako poprimilo svoj današnji izgled kada je postala član Udruženja žena Srbac, gdje svaka od žena, na svoj način pokazuje talenat i rad. Brana je odabrala heklanje. I nije se pokajala. Trud, rad i vrijeme, ali nikada nije odustajala.
Branine spretne ruke sa jednom heklicom i koncem pretvaraju dječije želje u stvarnost, pa igračkice poput lutkica, meda, zeka postaju njihovi najbolji prijatelji. Na svemu je najviše zahvalna majci, jer, od toga je sve krenulo.
Heklica, mekani, pamučni konac raznih boja, dugmad, otprilike je sve što je Brani potrebno za rad. Sve ostalo je, priča nam stvar kreativnosti. Svaka igračka je posebna i uživa dok ih stvara.
I tako Brana plete svoj san. Ostaje u djetinjstvu, gdje ovakve igračke postanu mališanima vjerni saputnici, koji ih prate kroz odrastanje. Kada je pitamo koliko je do sada uradila igračaka, kaže da je taj broj sigurno trocifren.
Za pletenje je Brana koristila razne vrste vune, vunice i konca. Iz svog iskustva kaže da je lakše raditi sa vunicom, ali da je vuna kvalitetnija i toplija, dok je konac ipak najkvalitetniji. Pitali smo je i kako se pravilmo peru i održavaju pleteni predmeti.
Porodica Lončar nekada je bila poznata po proizvodnji kaktusa. Branin suprug Nikola ranije je bio član Udruženja kaktusara Srbije. Kaktusi su, priznaje nam Brana, prvo bili predmet interesovanja njenog muža, da bi ih potom i ona zavoljela. Sticajem životnih okolnosti, tu ljubav su jedno vrijeme stavili na pauzu, ali namjera im je da je ožive u skorijoj budućnosti.
A Brana je pravi dokaz da, kada se nešto voli, zaista ništa nije teško. Igračke, kaktusi, unuci, sve je tako potaman u porodici Lončar.
(Tekst i foto: TV K3)